Aleksandar Vučić

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 490877 od 29. travnja 2022. u 14:01 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (bnz)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Skoči na:orijentacija, traži
Aleksandar Vučić
Aleksandar Vučić

7. Predsjednik Republike Srbije
trenutačno
u službi od
31. svibnja 2017.
Premijer(i) Ana Brnabić
Prethodnik Tomislav Nikolić
11. Predsjednik Vlade Republike Srbije
trajanje službe
27. travnja 2014. – 30. svibnja 2017.
Prethodnik  Ivica Dačić
Nasljednik Ana Brnabić
2. Predsjednik SNS-a
trenutačno
u službi od
29. rujna 2012.
Prethodnik  Tomislav Nikolić
Rođenje 5. ožujka 1970.

Aleksandar Vučić (Beograd, 5. ožujka 1970.) je srbijanski pravnik i političar, 7. predsjednik Republike Srbije.

Trenutačno je predsjednik Srpske napredne stranke, a prije toga je bio zamjenikom predsjednika Srpske napredne stranke, a još prije, dugogodišnji (1995. - 2009.) glavni tajnik Srpske radikalne stranke, glavnog suvremenog uporišta velikosrpske ideologije i Načertanija.

Podrijetlo

Vučićeva se obitelj nakon Travanjskog rata preobratila na katoličanstvo, što je potvrđeno dokumentom koji je potpisao fra Mijo Filipović, svećenik iz Bugojna gdje je obitelj živjela. Prema tom dokumentu, o kojem je Ljubiša Petković pisao u knjizi "Haške muke", dana 19. rujna 1941. obitelji Kadijević, Lukić, Praljak i Vučić prešle su na katoličku vjeru. Dokument je potpisao Vučićev djed Anđelko, glava obitelji. Njegova supruga ubrzo se nakon toga reselila se u Vojvodinu, u Kikindu, gdje se i rodio otac Aleksandra Vučića, Anđelko Vučić. Tom spoznajom srušen je mit o 24 Vučićeva pretka ubijena u Jasenovcu. ↓1

Životopis

Vučić je osnovnu i srednju školu završio u Zemunu, a zatim Pravni fakultet u Beogradu. Postao je član Srpske radikalne stranke 1993. godine, kada je izabran za zastupnika u srbijanskom parlamentu. 1995. godine postao je generalni tajnik SRS. Iste godine u ožujku posjetio je tada okupiranu Glinu gdje je tadašnju hrvatsku vlast nazvao ustaškom i zločinačkim režimom Franje Tuđmana.[1][2]

Predsjednik Aleksandar Vučić i američki državni tajnik Michael Richard Pompeo, 2020.

Vučić je za vrijeme Rata u Bosni i Hercegovini radio od 1992. do 1993. kao novinar za propagandistički televizijski kanal "Channel S" bosanskih Srba u Palama.[3]

U ožujku 1998. godine izabran je za ministra informiranja u novoj srbijanskoj vladi. Pod njegovim mandatom novinari koji su bili protivnici Miloševićevog režima kažnjavani su visokim novčanim kaznama i zabranama.

Na izborima za gradonačelnika Beograda, listopada 2004. godine, Vučić je u drugom krugu izgubio od kandidata Demokratske stranke Nenada Bogdanovića.

15. rujna 2008. godine, nakon sukoba Vojislava Šešelja i Tomislava Nikolića, Vučić podnosi ostavku na sve dužnosti u stranci i neko vrijeme je bio odsutan s političke scene. Početkom listopada iste godine, stao je na stranu Tomislava Nikolića. 21. listopada 2008., na osnivačkom kongresu SNS, izabran je za zamjenika predsjednika stranke.

U svibnju 2012. godine, Srpska napredna stranka formirala je novu srbijansku Vladu sa Socijalističkom partijom Srbije i Ujedinjenim Regionima Srbije, i Vučić je 27. srpnja izabran za prvog potpredsjednika Vlade i ministra obrane.

Predsjednik Aleksandar Vučić i Predsjednik Izraela Reuven Rivlin, Beograd, 2018.

Nakon izvanrednih parlamentarnih izbora 16. ožujka 2014. nova Vlada je formirana 27. travnja 2014.[4] od strane koalicije SNS, SPS-PUPS-JS i SVM te je Aleksandar Vučić osvojivši najveći broj glasova na izborima postao novi predsjednik Vlade Republike Srbije.[5]

Citati

"Da vidite kako su to divni helikopteri...Vas Hrvate ću prve provozati" - Vučić hrvatskim novinarima komentira kupovinu jurišnih helikoptera Mi-35 za Vojsku Srbije na Minhenskoj sigurnosnoj konferenciji 2019.[6]

"Nema teže uvrede nego kad netko kaže da smo 'šaka jada'." - Vučić komentira izjave hrvatskog premijera Zorana Milanovića.[7]

Politički profil

Kako u stranim također i u domaćim medijima često su Vučića uspoređivali s drugim snažnim liderima u europskoj politici poput mađarskog premijera Viktora Orbana te ga optuživali da je autokrata. Mnogi vjeruju da je uspješno preuzeo središte srbijanske politike i tako onemogućio dolazak na vlast kako lijevih tako i radikalno desnih stranaka poput Srpske radikalne stranke ili bliskog SPCu pokreta Dveri. Izgradio je reputaciju tehnokratske učinkovitosti, ideološke fleksibilnosti i političkog pragmatizma, zadržavajući pritom izbornu potporu desnog centra i velikosrpske nacionalističke desnice. Dužnosnici EU-a i mnogi čelnici država članica hvalili su ga kao pouzdanog partnera u regiji.[8] [9]

Kontroverze

Vučić jasno poručuje da "ako mislite u Srbiji ili među Srbima propagirati Alojzija Stepinca kao sveca, ta propaganda neće proći."[10] U svojstvu premijera Republike Srbije, 2016. godine za blaženog Alojzija Stepinca iznosi ocjenu da je riječ o jednom "od ključnih ideologa najgore nacističke vlasti na evropskom tlu"[11] - tj. ustvrdio je da Katolička crkva štuje kao blaženika osobu koja je (prema Vučićevoj prosudbi) nacistički ideolog.

Nakon što je životno i politički stasao u najužem krugu uz Vojislava Šešelja, kao središnje figure suvremenog velikosrpstva, u doba kada je Aleksandar Vučić kao tajnik upravljao poslovanjem Srpske radikalne stranke, objavljene su u izdanju te stranke Šešeljeve knjige Ideologija srpskog nacionalizma i (2002. godine, 1024 stranice) i Rimokatolički zločinački projekat veštačke hrvatske nacije (2007. godine, 1032 stranice), dakle djela koja predstavljaju glavne tekstove suvremene velikosrpske ideje. Aleksandar Vučić je bio godinama član izdavačkog savjeta časopisa Velika Srbija.[12]

A. Vučić povodom obljetnica Operacije Oluja godinama u Srbiji predvodi državne komemoracije na najvišoj razini, u kojima se ta oslobodilačka akcija hrvatskih vojnih i redarstvenih snaga proglašava zločinom; te se redovno "uzgred" pokaže pretenzije za pripojenjem dijela Bosne i Hercegovine Republici Srbiji.[13]

Za vrijeme dok je Vučić bio ministar informiranja, te nakon što je zaprijetio uglednom oporbenom novinaru Slavku Ćuruviji, taj je novinar 1999. godine i ubijen od strane ubojica vezanih uz vrh srbijanske državne službe sigurnosti.[14] [15]

Istraga koja je ubojice utvrdila tek nakon 15 godina, nije povezala ubojstvo s Aleksandrom Vučićem.

Državne funkcije

  • ministar informiranja Srbije (ožujak 1998. - listopad 2000.)
  • ministar obrane Srbije (srpanj 2012. - rujan 2013.)
  • prvi potpredsjednik Vlade (rujan 2013. - travanj 2014.)
  • Predsjednik Vlade Republike Srbije (travanj 2014. - svibanj 2017.)
  • Predsjednik Republike Srbije (31. svibnja 2017. – 2021.)

Bilješke

↑1  O tome govori Ljubiša Petković u knjizi "Haške muke" sljedeće:[16]

"Nitko iz obitelji Vučić nije stradao u Jasenovcu. Posjedujem dokument od 19. rujna 1941. iz kojeg se vidi da su se Vučići izjašnjavali kao rimokatolička obitelj (obitelj). Obitelji Kadijević, Lukić, Praljak i Vučić prešle su iz pravoslavne u rimokatoličku vjeru u rujnu 1941. Glava obitelji je bio Anđelko Vučić, Aleksandrov djed. O Anđelkovoj supruzi nemam mnogo podataka, budući da je u relativno kratkom roku nakon pristupanja rimokatoličkoj vjeri, napustila Bugojno i preselila se u Vojvodinu, u Kikindu, gdje se i rodio otac Aleksandra Vučića, Anđelko Vučić. Anđelko stariji imao je četvero djece. Najstariji sin Antonije imao je nadimak Braco, drugi po starosti bio je Kojo, a najmlađi Anđelko. Uz tri sina imao je i kćerku čije ime nisam uspio saznati. Stari Anđelko je bio jedina žrtva Vučića u Drugom svjetskom ratu, ali ni on nije stradao od ustaša. Naime, djed Aleksandra Vučića preminuo je od zadobivenih ozljeda poslije jedne kafanske tuče u Banja Luci. On se bavio trgovinom, odnosno švercom…"

Izvori

  1. ↑ Što je Vučić govorio u okupiranoj Glini 1995.
  2. ↑ Iako postoje snimke, Vučić niječe upletenost u zločine
  3. ↑ Munzinger-Archiv GmbH, Ravensburg. Aleksandar Vučić - Munzinger Biographie. https://www.munzinger.de/search/go/document.jsp?id=00000029509 
  4. ↑ Aleksandar Vučić, biografija Vlada Srbije
  5. ↑ Vijesti, Jutarnji list
  6. ↑ Vučić: Kad stignu helikopteri Mi-35, Hrvate ću prve da "provozam". http://rs.n1info.com/Vesti/a460771/Vucic-Kad-stignu-helikopteri-Mi-35-Hrvate-cu-prve-da-provozam.html Pristupljeno 15. studenoga 2019. 
  7. ↑ "Vučić: Nema teže uvrede od izjave da smo 'šaka jada'". N1. http://hr.n1info.com/Regija/a146142/Vucic-Nema-teze-uvrede-od-izjave-da-smo-saka-jada.html Pristupljeno 7. kolovoza 2020. 
  8. ↑ http://rs.n1info.com/Vesti/a457973/comments/Srbija-izgubila-titulu-slobodne-zemlje.html
  9. ↑ https://www.dw.com/hr/vu%C4%8Di%C4%87-i-orban-mladi-lavovi-europskog-populizma/a-36482771
  10. ↑ Tomislav Krasnec, Vučić: Propaganda Stepinca kao sveca u Srbiji neće proći, 24 sata, 23. lipnja 2015.
  11. ↑ "Vučić: Ukidanjem presude Stepincu, Hrvatska mnogo govori o sebi!" (srpski). Telegraf.rs. 23. srpnja 2016.. https://www.telegraf.rs/vesti/politika/2267869-vucic-ukidanjem-presude-stepincu-hrvatska-mnogo-govori-o-sebi Pristupljeno 5. listopada 2019. 
  12. ↑ Usp. npr. impressume uz brojeve Velike Srbije iz veljače 2002. ili prosinca 2007. godine
  13. ↑ ""OLUJA" - ZLOČIN KOJI NE SMEMO ZABORAVITI! Vučić: Niko ne sme da nipodaštava naše žrtve! Srbija je danas JAKA, PONOSNA i čuva svoj NAROD, PISMO I REPUBLIKU SRPSKU!" (srpski). Informer. 4. kolovoza 2019.. https://informer.rs/vesti/politika/451237/foto-video-oluja-zlocin-koji-smemo-zaboraviti-vucic-niko-sme-nipodastava-nase-zrtve-srbija-danas-jaka-ponosna-cuva-svoj-narod-pismo-republiku-srpsku Pristupljeno 5. listopada 2019. 
  14. ↑ "ЕКСКЛУЗИВНО НА МОНИТОРУ: „УБИЦА“ СЛАВКА ЋУРУВИЈЕ ЈЕ „ПРОГОВОРИО“". https://facebookreportermonitor.wordpress.com/2014/01/16/%D0%B5%D0%BA%D1%81%D0%BA%D0%BB%D1%83%D0%B7%D0%B8%D0%B2%D0%BD%D0%BE-%D0%BD%D0%B0-%D0%BC%D0%BE%D0%BD%D0%B8%D1%82%D0%BE%D1%80%D1%83-%D1%83%D0%B1%D0%B8%D1%86%D0%B0-%D1%81%D0%BB%D0%B0%D0%B2%D0%BA/ Pristupljeno 4. listopada 2019. 
  15. ↑ "Slavko Curuvija - Journalists Killed - Committee to Protect Journalists". https://www.cpj.org/killed/1999/slavko-curuvija.php Pristupljeno 11. rujna 2016. 
  16. ↑ Croative News Staff. DOKUMENT KOJEG SE VUČIĆ SRAMI: Evo dokaza da su njegovi preci prešli na katoličanstvo croative.net, objavljeno 5. veljače 2018., pristupljeno 6. veljače 2018.

Vanjske poveznice

Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Aleksandar_Vučić&oldid=490877"