Blaž Švinderman
Blaž Švinderman (Bjelovar, 30. siječnja 1842. - Zagreb, 31. listopada 1915.) - hrvatski katolički svećenik, pomoćni biskup zagrebački, kanonik
Rodio se 30. siječnja 1842. u Bjelovaru. Osnovnu školu završio je u rodnom gradu, gimnaziju u Zagrebu, a teologiju je studirao i završio u Pešti. Obavljao je razne dužnosti u Zagrebačkoj nadbiskupiji kao što su: bilježnik, ceremonijar, papinski komornik, prebendar i protokolist. Postao je arhiđakon 1886. godine, a kanonik 1888. godine.
Imenovan je pomoćnim biskupom zagrebačkim (naslovni biskup skradinski) 1904. godine za vrijeme zagrebačkoga nadbiskupa Jurja Posilovića. Gotovo dva desetljeća bio je »duša i dobri duh« mnogih aktivnosti Crkve zagrebačke. On je kasnije bio veliki prepozit Prvostolnoga kaptola zagrebačkoga, prior vranski, naslovni opat Sv. Andrije de Bistrica, vitez Reda željezne krune drugog razreda, član velikaške kuće u Pešti itd.[1]
Donirao je novce za gradnju više crkava poput crkve u čast uznesenja Marijina na Širokom Brijegu i crkve sv. Josipa u Slatini.[2]
Mnogo je pomogao u školovanju svoga nećaka svećenika Rudolfa Vimera, također iz Bjelovara, kojem je ostavio i svoju kuriju br. 21 na zagrebačkom Kaptolu i svu imovinu. Vimer je kasnije postao rektor Zagrebačkog sveučilišta, dekan Bogoslovnog fakulteta u Zagrebu, pisac, poliglot i dopisni član Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti.
Bio je prijatelj i dobročinitelj Ivana Jurića, oca Marije Jurić Zagorke.[3]
Izvori
- ↑ http://www.zupa-svjurjamucenika-srcamarijina.hr/sample-page/biskupija/ Uspostava Bjelovarsko-križevačke biskupije Preuzeto 1. studenoga 2017.
- ↑ http://www.vpz.hr/2015/09/05/crkva-sv-josipa-u-slatini-uskoro-ce-dobiti-novi-krov/ Virovitičko-podravska županija Crkva sv. Josipa u Slatini uskoro će dobiti novi krov – vrijednost radova je 390.000 kuna Preuzeto 1. studenoga 2017.
- ↑ http://tkalcic.hr/izdanja/radovi/stjepan-kozul-znameniti-jurici-porijeklom-iz-starih-pavljana-kod-bjelovara/ Tkalčić- Stjepan Kožul Znameniti Jurići porijeklom iz Starih Pavljana kod Bjelovara. Preuzeto 1. studenoga 2017.