Paklinski otoci
- PREUSMJERI Predložak:Stilska dorada
 |
Ovaj članak ili jedan njegov dio zahtijeva jezičnu i pravopisnu doradu. Članak treba preurediti u skladu s gramatičkim i/ili pravopisnim pravilima standardnoga hrvatskog jezika. |
Pakleni otoci ili kako ih nazivaju Paklinski otoci su skup vapnenačkih otoka u Jadranskom moru, na hrvatskom dijelu Jadrana.
Nalaze se nekoliko stotina metara jugozapadno od grada Hvara i protežu se do krajnjeg zapadnog rta otoka Hvara.
Ime
Ime su dobili prema paklini, vrsti borove smole, koja se koristila u brodogradnji. Kao posljedica lokalnog dijalekta, pridjev riječi "paklina" glasi "pakleni", pa se skupina naziva "Pakleni otoci" (izgovor: "Pakléni"), a sam naziv nema veze sa "paklom". Etimologija naziva se može pronaći u knjizi "Rječnik govora grada Hvara. Forske riči i štorije" R. Benčića.
Otoci se lokalno nazivaju i jednostavno "Škoji".
Za Paklene otoke prof. Mate Hraste piše (Antroponimija i toponimija općine hvarske, u Hrvatski dijalektološki zbornik, str. 354, izd. JAZU 1956.):
“Pred Hvarom... nalaze se Paklȅni otȍci ili Spalmadȏri. Hvarani ih zovu śkȍji (tal. scoglio = greben, otočić). Pridjev paklen znači smolast, kako tumači i prof. Skok... Posebnu vrstu crne smole za mazanje brodova i danas stanovnici Hvara nazivaj pakȏl < pьklъ, pȃklina.”
Dakle, u Hvaru se izgovaralo Paklȅni otȍci (a ne Pȁkleni - ili Pȁklinski - ȍtoci), kada se nije govorilo Škȍji.
- pakȏl,¹ pãkla, pȃklina,* -e, – sredstvo kojim su se premazivali brodovi (od toga su vjerojatno nastali službeni nazivi Pȁkleni ili Pȁklinski otoci, umjesto starijeg i lokalnog Paklȅni otȍci, a sada udomaćenog naziva Škȍji); usp. blȁk, katrȏm, Spalmadȏri.
- škȏj, škȍja (ved. scoio) – otok (u Hvaru su škȍji sinonim za Paklene otoke, a pod Škȏj se podrazumijeva otok Sv. Klement s naseljem Vlōkȁ): Grēmȍ na Škȍj – Grēmȍ na Vlōkȕ; (v. 1.4.8.2.).[1]
Vidjeti: Kovačić, Vinko – Toponimija Paklenih otoka, u Folia onomastica croatica No 17, Zagreb 2008. (https://www.bib.irb.hr/745312)
Položaj
Pakleni otoci se nalaze u hrvatskom dijelu Jadranskog mora, uz jugozapadnu obalu srednjedalmatinskog otoka Hvar.[2] Proteže se pravcem zapad - istok između 16°18'36" i 16°27'12" istočne zemljopisne dužine. Najzapadnija točka arhipelaga se nalazi na otočiću Veli Vodnjak, a najistočnija točka na otočiću Pokonji Dol.[2] Pravcem sjever - jug protežu se između 43°10'37" i 43°08'41" sjeverne zemljopisne širine. Najsjevernija točka arhipelaga se nalazi na rtu Močiguzica na otoku Svetom Klementi, dok se najjužnija točka nalazi na otočiću Stambedru.[2] Prostiranje otočja pravcem zapad - istok iznosi 8'36", tj. 3 km, a pravcem sjever - jug 1'56", tj. 1,1 km.
Zemljopisni raspored
U ovoj otočnoj skupini, na zapadnom kraju, označen svjetionikom, nalazi se Vodnjak Veli (44 m), prema sjeverozapadnom kraju otočja je Vodnjak Mali, a sjeverno od njih hridi Karbun i Lengva. Dalje prema istoku slijede još otočići Travna, Paržanj i Borovac.
Do njih se nalazi najveći otok u skupini, Sveti Klement (94 m) na kojemu su, od istoka prema zapadu, tri naselja: Momića polje, Vlaka i Palmižana.
Ploveći uz njegovu sjevernu stranu nailazimo na otočić Škojić ispred uvale Vlake i hrid Baba ispred uvale Palmižane u kojoj je marina. Na hridi Babi nalazi se svjetionik.
Sa južne strane otoka Sveti Klement, štiteći uvalu Soline od južnih vjetrova, nalazi se otok Dobri otok, a dalje prema zapadu ispred uvale Vinogradišća otočić Stambedar i hridi Pločice.
Ploveći prema istoku od Svetog Klementa nailazimo na otočiće Gojca, Borovac (46 m), Planikovac (27 m), Marinkovac (47 m) i Jerolim (ili Sveti Jerolim, 22 m). Prolazi između otoka Sveti Klement, Borovac, Planikovac i Marinkovac nazivaju se redom Velo ždrilo, Malo ždrilo i Ždrilca. Otoci i njihovi toponimi opisani su u knjizi Vinka Kovačića, "Toponimija Paklenih otoka, u Folia onomastica croatica No 17, Zagreb 2008."
Od otoka Hvara cijelu ovu skupinu otoka dijeli Pakleni kanal.
Pred samim gradom Hvarom, nalazi se otočić Galešnik, a dalje prema jugoistoku ispred istoimene uvale se nalazi otočić Pokonji Dol označen svjetionikom. Mada sa suprotne strane kanala, ovi otočići također spadaju u navedenu skupinu.
Plovnost između otoka je otežana i opasna, zbog jakih morskih struja, posebica za juga i zbog brojnih hridi i grebena.
Biljni svijet
Vegetacijski pokrov otoka većim dijelom čine mediteranska makija česmine, mirte, pelina i smrče, a manjim dijelom niska šuma alepskog bora i nešto poljoprivrednih kultura.[3][4] Šume na Paklenim otocima su prema Prostornom planu uređenja Grada Hvara označene kao šume posebne namjene čija je funkcija rekreacijska.[5] Na otocima raste i vrijesak i ružmarin, zatim kadulja, kamilica, majčina dušica, komorač, lovor, kao i druge aromatične mediteranske biljke.[3][6]
Povijest
Najraniju ljudsku prisutnost na otocima svjedoče gomile, kojih je nekoliko na otoku Sveti Klement i koje ukazuju da je otok bio pogrebno mjesto .[7] Jedna se nalazi na Veloj glavi , četiri su istočno od naselja Momića polje , jedna s jugozapadne strane vrha Glavica , dok su tri zapadno od naselja Palmižane .[8]
Kada su se Rimljani polovicom 2. st. pr. Kr. sukobili s ilirskim plemenima , posebno Dalmatima za strateške i logističke potrebe su osim luka na otoku Hvaru , koristili i luke na otoku Šćedru , kao i na Paklenim otocima . Osim naselja Vlaka u uvali Soline nalaze se ostatci rimskog ladanjskog posjeda , tj. villae rusticae s ostatcima mozaika , koji je ukrašavao dno bazena .[9][10] Ostaci rimske arhitekture pronađeni su i u uvali Okoriji. Južno od hridi Babi na sjevernoj strani otoka Svetog Klementa , evidentirano je hidroarheološko nalazište Palmižana , na kojem su pronađeni ostatci antičkog broda iz doba Rimskog Carstva , koji je prevozio više od 10.000 komada keramičkog posuđa ,[11] dok je na Marinkovcu evidentirano nalazište s većom koncentracijom keramike , i mogućim ostatkom rimske arhitekture. Otočić Marinkovac je nekada nosio naziv po svetom Stjepanu, no nisu pronađeni ostaci sakralnog objekta koji bi bio njemu posvećen. Od 16. vijeka , točnije 1539. dominikanci su na Svetom Klementu imali hospicij.[10][12] Na otočiću Svetom Jerolimu , koji se nekada nalazio u posjedu franjevačkog reda se nalazila mala crkva [13] koja je nestala pred kraj 15. vijeka . Tijekom srednjeg vijeka na otočiću , se vadila sol i napasala stoka .
Od objekata pod zaštitom na otocima se nalaze tri. U naselju Vlaci se nalazi crkva svetog Klementa iz 16. stoljeća.[14] Crkva je obnovljena u znak sjećanja na Višku bitku iz 1866. [ m ] i na potonuće austro-ugarske fregate Radetzkog koje se dogodilo 1869. Fregata, porinuta 1854. godine, deplasmana 2.234 t i brzine 9 čvorova je potonula zbog eksplozije baruta 0,5 milja od otočića Velog Vodnjaka, odnosno oko 10 milja sjeverno od Visa, s 325 mornara.[15] Tri godine prije, sudjelovala je u bitci kod Visa, a 1864. kao dio prusko-austrijske mornarice u bici u Helgolandskom zaljevu.[15] Druga dva su svjetionik Pokonji Dol, na istoimenom otočiću i bitnica Galešnik, koju su na ulazu u hvarsku luku , nakon povlačenja Francuza iz Ilirskih provincija, sagradili Austrijanci 1836. godine.[16][17]
Stanovništvo
Na otoku Svetom Klementu se nalaze tri naselja: Momića Polje, Vlaka i Palmižana, koja nemaju stalnih stanovnika, [6] pa prema tome u Zakonu o područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj nisu uvedena u popis naselja Republike Hrvatske.[9][18] Krajem 19. stoljeća u naselju Vlaka je živjelo oko 70 stanovnika.[19] Naselja su danas naseljena tek ljeti.[19]
Promet i gospodarstvo
Samo ime otočja govori o najranijim djelatnostima koje su se vršile na otocima - brodogradnji i iskorištavanju bogatstva okolnog mora . Na njima postoji i nekoliko manjih obradivih površina , na kojima se u povijesti uzgajalo žito.[20] Danas se ljudska djelatnost na otocima , koja su postala jedna od hvarskih izletišta , bazira na iskorištavanju njihove prirodne ljepote u turističke svrhe . Palmižana je najstarije i najpoznatije hvarsko izletište ,[20] s čije se sjeverne strane u istoimenoj uvali , na otoku Sveti Klement nalazi ACI marina Palmižana kapaciteta 160 vezova .[20] U Palmižani se nalazi nekoliko restorana i pansiona . Ostala izletišta su Ždrilica , otočić Sveti Jerolim i Stipanska uvala na Marinkovcu , od kojih su posljednja dva nudistička kupališta . Sva su opremljena restoranima i do njih voze redoviti taksi - brodovi iz grada Hvara .[20] U naselju Vlaka se zadnje nedjelje u srpnju održava pučka svetkovina posvećena zaštitinik otoka svijetom Klementu . U naselju se također nalazi nekoliko restorana .[20]
Osim nautičkog i nudističkog , Pakleni otoci su i središte ronilačkog turizma.[21] Jedna od zanimljivijih lokacija za ronjenje je Sika od vodnjaka , istočno od otočića Velog Vodnjaka , koja se sastoji od nekoliko uskih okomitih hridina.[21] Među njima je najupečatljivija hridina Kampel ili Kampanel koja se okomito uzdiže s dubine od oko 46 m , na dubinu od 15 m ispod razine mora .[21] Ostale ronilačke destinacije su podmorje Stambedara i Ujedinjeno Gaško gdje se na dubini od 5 m , nalazi 30 m dugačka podmorska špilja.[22]
Pored Palmižane je izgrađen helidrom, jedan od dva na području Grada Hvara. Sigurnost plovidbe oko Paklenih otoka regulirana je s nekoliko svjetionika , koji se nalaze na rtu Klobuku , na otočiću Velom Vodnjaku , Svetom Jerolimu , Pokonjem Dolu i Galešniku , kao i na hridi Babi pred ulazom u ACI marinu Pamižanu .
Spomenik prirode
Prema Zakonu o zaštiti prirode Republike Hrvatske, Pakleni otoci su zaštićeni spomenik prirode u kategoriji značajnog krajolika , tj. . zaštićenog krajolika , kojim upravlja Županijska javna ustanova za gospodarenje zaštićenim dijelovima prirode. Otoci su , prema odluci Sabora SR Hrvatske pod zaštitom od 1972. godine.[23]
Unatoč tome što se arhipelag nalazi pod zaštitom , naglašen je problem nelegalne gradnje na otocima , gdje se u uvalama grade pojedini ili čak skupine objekata. Iako se problem nelegalne gradnje javlja u manjoj mjeri nego na kopnu , s obzirom na osjetljivost prostora njegove se vrijednosti narušavaju.
Izvori
- ↑ Rječnik govora grada Hvara. Forske riči i štorije. Drugo prošireno i poboljšano izdanje. 2014. https://www.bib.irb.hr/745312 Pristupljeno 14. lipnja 2021.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 Veliki atlas Hrvatske u mjerilu 1:100.000 (2002), MOzaik knjiga, Zagreb , ISBN 953-196-925-6
- ↑ 3,0 3,1 Grupa autora (2005): Nacrt programa održivog razvoja otočne skupine Hvar, Ekonomski fakultet Split}- стр. 4
- ↑ Zaštićena područja: Značajni krajobraz — Pakleni otoci na dalmatian-nature.hr
- ↑ Prostorni plan Grada Hvara: čl. 40, str. 13
- ↑ - TZ Hvar: Destinacije — Izletišta na Paklenim otocima
- ↑ http://www.hvar.hr/Default.aspx?tabid=436
- ↑ http://www.hvar.hr/Portals/3/PPUzastita_25000.pdf
- ↑ 9,0 9,1 http://www.hvar.hr/Default.aspx?tabid=35&newsType=ArticleView&articleId=86
- ↑ 10,0 10,1 http://www.mthvar.com/paklinski-islands
- ↑ hrcak.srce.hr/file/34029
- ↑ http://www.dominikanci.hr/images/stories/karta.jpg
- ↑ http://www.casopis-gradjevinar.hr/~hsgiorg1/gradjevinar/assets/Uploads/JCE-52-2000-01-08.pdf
- ↑ http://www.greenlizard.hr/pakleni.php
- ↑ 15,0 15,1 http://query.nytimes.com/gst/abstract.html?res=9C04E1DB123AEF34BC4A52DFB5668382679FDE
- ↑ http://www.hvar.hr/portal/wp-content/uploads/PPUG-Hvar_Odredbe-za-provodjenje_JR_130215.pdf
- ↑ http://www.island-hvar.net/info/hvar.htm
- ↑ http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/127788.html
- ↑ 19,0 19,1 http://www.hvartours.com/paklinski-islands
- ↑ 20,0 20,1 20,2 20,3 20,4 http://www.tzhvar.hr/hr/hvar/destinacije/izletista/
- ↑ 21,0 21,1 21,2 http://www.tzhvar.hr/hr/hvar/destinacije/pakleni_otoci/
- ↑ http://www.happyhvar.com/diving.php?ln=cr
- ↑ http://www.dalmatian-nature.hr/hr/podrucje-details/pakleni-otoci
