Rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a 998
Rezolucija Vijeća sigurnosti Organizacije ujedinjenih naroda 998 usvojena je 16. lipnja 1995. godine, radi osnivanja međunarodnih snaga jačine 12.500 ljudi koji bi su trebali biti razmješteni u Bosni i Hercegovini. Iz teksta rezolucije se dade razumijeti da je osnivanje ovih snaga bilo nastavak razmještanja UNPROFOR-a, jer se u tekstu same rezolucije izrijekom spominje Rezolucija Vijeća sigurnosti Organizacije ujedinjenih naroda 982 od 31. ožujka 1995. god., kojom je produžen mandat UNPROFOR-a na području BiH i Republike Hrvatske - ali se zapravo ne da razlučiti koji je stvarni cilj raspoređivanja tih znatnih dodatnih međunarodnih snaga.
Kontroverze
Joško Buljan, novinar i bivši časnik hrvatske vojne obavještajne službe angažiran u Središnjici elektroničkog izviđanja Ministarstva obrane Republike Hrvatske objavljuje 2013. godine članak u kojem, na temelju saznanja iz ondašnjeg angažmana na obavještajnim poslovima, iznosi prosudbu da su te snage trebale biti raspoređene po linijama koje provedbom Operacije Vaganj 95 uspiju zauzeti vojne snage bosanskih i hrvatskih Srba. To se zaključuje jer su britanske i francuske snage iskrcane s brodova uz objašnjenja da će biti korištene radi zaštite bošnjačkih civila na području Srebrenice Žepe, Goražda, Bihaća i drugdje - ali su začudo bile raspoređene na području Tomislavgrada (tj. na području gdje je, kako se kasnije saznalo, trebalo biti težište djelovanja srpskih snaga u Operaciji Vaganj 95) i najavile da će prijeći i na područje Republike Hrvatske. Znakovito je da te snage - čiji su časnici tvrdili da su došli braniti, među ostalim, Srebrenicu - uopće nisu reagirale u vrijeme dok se događao Genocid u Srebrenici 13.-19. srpnja 1995. godine.
J. Buljan zaključuje da su vodstva Republike Hrvatske i BiH pravovremenim djelovanjem na diplomatskom polju, te pokretanjem Operacije Oluja 4. kolovoza 1995. god. i kasnijih zajedničkih vojnih akcija na teritoriju BiH - koje su slomile snage pobunjenih Srba u Hrvatskoj, te do sredine listopada 1995. godine dovele postrojbe Hrvatske vojske nadomak Banja Luke, što je početkom studenog iste godine rezultiralo mirovnim pregovorima u Daytonu - spriječile takvu uporabu međunarodnih snaga, koje bi možda poslije onemogućilo uspostavu kontrole legalnih vlasti Republike Hrvatske na cjelokupnom svojem području, kao i uspostavu legalne vlasti BiH na cijelom području te države.[1]
Kraj UNPROFOR-a i dolazak američkih vojnih snaga u Bosnu i Hercegovinu
Pobjedničkim vojnim akcijama Hrvatske vojske i Armije BiH u drugoj polovini 1995. godine bitno je promijenjena sigurnosna i politička situacija na terenu, što je rezultiralo sklapanjem Daytonskog sporazuma i priznanjem neovisnosti Bosne i Hercegovine od strane Savezne Republike Jugoslavije (tj. od strane Crne Gore i Srbije). Radi implementacije toga ugovora u BiH dolazi umjesto UNPROFOR-a nova vojna snaga IFOR, gdje su Ujedinjeni narodi odgovornost za nadzor mira povjerili NATO-paktu. Tako u BiH po prvi put dolaze i američke snage, što je sagledano kao najveće jamstvo trajnog mira. Na području oko Tuzle je raspoređena američka 1. oklopna divizija.
Vanjske poveznice
Izvori
- ↑ Joško Buljan (4. kolovoza 2013.). "Tuđman ih je sve nadmudrio i pobijedio!". Hrvatski tjednik. https://www.hkv.hr/hrvatski-tjednik/15662-hrvatski-tjednik-oluja-nakon-18-godina-prvi-put-cijela-istina.html Pristupljeno 19. studenog 2018.