6. armija(njem. 6. Armee) je bila vojna formacija austrougarske vojske u Prvom svjetskom ratu. Tijekom Prvog svjetskog rata djelovala je na Balkanskom, te nakon ponovnog formiranja, na Talijanskom bojištu.
Balkansko bojište
Šesta armija formirana je nakon što je Austro-Ugarska proglasila mobilizaciju u kolovozu 1914. godine. Armija se nalazila na Balkanskom bojištu, te je u njezin sastav ušao XV. korpus pod zapovjedništvom generala pješaštva Michaela von Appela i XVI. korpus kojim je zapovijedao general topništva Wenzel von Wurm. Zapovjednikom armije imenovan je general topništva Oskar Potiorek, koji je ujedno bio i zapovjednik Balkanske vojske, koju je uz 6. armiju sačinjavala i 5. armija.
Odmah nakon početka rata, 6. armija sudjeluje u Prvoj invaziji na Srbiju (12. kolovoza – 24. kolovoza 1914.) koja je započela 12. kolovoza 1914. godine. Wurmov XVI. korpus i Appelov XV. korpus prešli su Drinu u njenom gornjem toku, ali su ubrzo morali prekinuti napredovanje, te se povući natrag na početne položaje. Razlog tome je poraz 5. armije u Cerskoj bitci uslijed kojeg je 6. armiji ostao izložen lijevi bok. Osim toga, Potiorek je smatrao da će u Bosni i Hercegovini izbiti pobuna, pa je inzistirao da nekoliko divizija ostane na granici.
Međutim, ubrzo nakon neuspješnog prvog napada na Srbiju, uslijedio je novi. U Drugoj invaziji na Srbiju (8. rujna – 4. listopada 1914.) jedinice 6. armije prodrle preko Drine nakon čega uslijedile ogorčene borbe sa srpskom vojskom. U Bitci na Drini (6. rujna – 4. listopada 1914.) srpska vojska je uspjela zaustaviti napredovanje 6. armije, iako je nije u potpunosti uspjela izbaciti sa srpskog teritorija, te su na tom dijelu ratišta uslijedile rovovske bitke.
U Trećoj invaziji na Srbiji (6. studenog – 15. prosinca 1914.) 6. armija je također sudjelovala. Prije toga, krajem listopada 1914. u sastav 6. armije ušao je i XIII. korpus kojim je zapovijedao general pješaštva Adolf von Rhemen koji se do tada nalazio u sastavu 5. armije. U trećem napadu na Srbiju 6. armija je, nakon što je ušla u Valjevo, uspješno potiskivala srpske snage u smjeru Rudnika, dok je 5. armija 1. prosinca 1914. ušla u napušteni Beograd. Međutim, 3. prosinca 1914. srpska vojska je krenula u protuofenzivu, te je u Kolubarskoj bitci (16. studenog – 15. prosinca 1914.) srpska 1. armija pod zapovjedništvom Živojina Mišića teško porazila 6. armiju. Jedinice 6. armije su prisiljene na povlačenje, te su ubrzo izbačene sa srpskog teritorija.
Neuspjeh u Kolubarskoj bitci uzrokovao je smjenu Oskara Potioreka zapovjednika 6. armije i Balkanske vojske. Potiorek je smijenjen 21. prosinca 1914. godine, nakon čega je i 6. armija rasformirana.
Talijansko bojište
Šesta armija ponovno je formirana 15. siječnja 1918. na Talijanskom bojištu i to nakon što su bojište napustile njemačke jedinice koje su sačinjavale 14. armiju tako da je armija preuzela preuzela dio fronta koji su držale njemačke jedinice koje su premještene na Zapadno bojište. Zapovjednikom ponovno formirane 6. armije postao je nadvojvoda Josef koji je do tada zapovijedao grupom armija na Istočnom bojištu. Nakon formiranja armija se sastojala od tri korpusa i to II., XV. i XXIV. korpusa.
Sredinom lipnja 1918. 6. armija sudjeluje u Bitci na Piavi (15. – 23. lipnja 1916.). U navedenoj bitci XXIV. korpus 6. armije pod zapovjedništvom Ludwiga Goigingera uspijeva prijeći Piavu kod Montela, te uspostaviti mostobran. Međutim, ubrzo je zbog talijanskih protunapada, kao i loše opskrbe i morala vojske, jedinice 6. armije su se morale povući natrag na početne položaje na lijevoj obali Piave.
U srpnju 1918. na mjestu zapovjednika 6. armije nadvojvodu Josefa zamjenjuje general konjice Alois Schönburg-Hartenstein. Nakon toga imenovanja 6. armija sudjeluje u Bitci kod Vittoria Veneta (24. listopada – 3. studenog 1918.), završnoj bitci rata na Talijanskom bojištu. U navedenoj bitci 6. armija nije uspjela spriječiti prodor talijanske vojske, te je ubrzo prisiljena na povlačenje prema sjeveru. Šesta armija prestala je postojati nakon potpisivanja primirja 3. studenog 1914. i raspada austrougarske vojske.
41. honvedska pješačka divizija (podmrš. Schamschula)
51. honvedska divizija (gen. Daubner)
Armijska pričuva
10. pješačka divizija (podmrš. Watterich)
43. zaštitna divizija (podmrš. Stöhr)
34. pješačka divizija (podmrš. Luxardo)
Izvori
Petar Tomac, Prvi svetski rat 1914-1918, Vojnoizdavački zavod, Beograd, 1973. John Ellis, Michael Cox, The World War I Databook, Aurum Press Ltd., 2001. Pétér Jung, The Austro-Hungarian Forces in World War I (1) 1914-16, Osprey Publishing Ltd, 2003. Pétér Jung, The Austro-Hungarian Forces in World War I (2) 1916-18, Osprey Publishing Ltd, 2003. Osterreich-Ungarns Letzter Krieg 1914-1918, Edmund Glaise-Horstenau, Austrian Militarwissenschaftlichen Mitteilungen, Beč, 1931.
Za druga značenja, pogledajte 6. armija..svg)
_in_1917.jpg)
.jpg){kind=link}