Toggle menu
310,1 tis.
54
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Vodeno plava

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 402760 od 22. prosinac 2021. u 03:24 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiranje weba))
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Lua error in Modul:Kemijski_identifikatori at line 3: attempt to index field 'wikibase' (a nil value).
Vodeno plava
Lua error in package.lua at line 80: module 'Module:i18n' not found.
Kemijska struktura vodeno plave
Kemijska struktura vodeno plave
IUPAC nomenklatura Dinatrijev 2-amino-3-metil-5-
{[4-(4-sulfonatoanilino)fenil]-
[4-(4-sulfofenil)iminocikloheksa-2,5-
dien-1-iliden] metil} benzensulfonat
Ostala imena Vodeno plava
Anilinska plava
Kiselo plava 22
C.I. 42755
Kinesko plava
Identifikacijski brojevi
Osnovna svojstva
Molarna masa 737,72374 g·mol−1
Izgled Tamni plavo-smeđi prah bez mirisa [1]
Topljivost u vodi

Topljiv u vodi, slabo u etanolu [2] [3]

Struktura
Sigurnosne upute
 
 
 
 
Znakovi opasnosti
Nepoznati znak opasnosti
nepoznat znak opasnosti
SI-sustav mjernih jedinica korišten je gdje god je to moguće. Ukoliko nije drugačije naznačeno, upisane vrijednosti izmjerene su pri standardnim uvjetima.
Portal:Kemija

Vodeno plava (eng. Water blue; njem. Wasser blau), poznata i kao anilinska plava, kiselo plava 22, topljiva plava 3M, morsko plava V ili C.I. 42755, organski je spoj koji se koristi kao bojilo u histologiji. Vodeno plavo bojilo se koristi za bojenje kolagena u presjecima tkiva. Topiv je u vodi i slabo topiv u etanolu. Vodena plava je također dostupna u smjesi s metilnim modrilom, pod imenima anilinska plava WS, anilinska plava, kinesko plava ili topljivo plava. [4][5] Može se koristiti u Malloryjevoj trikromnoj bojilu vezivnog tkiva i Gömörijevoj trikromnom bojilu mišićnog tkiva. Koristi se u diferencijalnom bojenju. [6]

Triarilmetanska bojila

Podrobniji članak o temi: Triarilmetanska bojila

Triarilmetanska bojila su bojila koja se izvode strukturno od bezbojnog trifenilmetana (C6H5)3CH. Najčešća među njima su trifenilmetanska, a manji dio pripada derivatima difenil-naftilmetana C10H7·CH·(C6H5)2. U para-položaju prema centralnom ugljikovu atomu moraju se u molekuli nalaziti na arilnim grupacijama najmanje dvije auksokromne skupine. Kromofor je ove skupine p-kinonoidna grupacija O=C6H4=O , odnosno 0=C6H4=NH. Prema broju i karakteru auksokromnih grupa dijele se ta bojila na trifenilmetanske derivate s dvije amino-grupe, na iste derivate s tri amino-grupe, na hidroksi-trifenilmetanske derivate, aminohidroksi-derivate i derivate difenilnaftilmetana. U svakoj od ovih grupa nalaze se bojila različitih svojstava bojenja: bazna, kisela, močilna i bojeni lakovi. Ako molekula bojila sadrži grupu —COOH u o-položaju prema grupi —OH, bojilo je močilno. Uvođenjem sulfonskih grupa u molekulu dobivaju se od baznih bojila kisela. Sulfonske grupe koje se nalaze u o-položaju prema centralnom ugljikovom atomu povećavaju postojanost prema alkalijama. Bojeni lakovi nastaju od baznih bojila taloženjem s fosformolibdenskom ili fosforvolframskom kiselinom. Trifenilmetanskim bojilima postižu se neobično živahna, briljantna i čista obojenja crvene, ljubičaste, modre i zelene boje, ali su im postojanosti općenito niske, osobito na svjetlu i prema alkalnoj obradi. Zbog toga im upotreba sve više opada u korist postojanih bojila. Bazni predstavnici se najviše upotrebljavaju za bojenje svile i močenog pamuka, a kiseli i močilni za bojenje vune. Najveće količine ovih bojila troše se izvan tekstilne upotrebe, i to za bojenje papira, drveta, šibica, u proizvodnji grafičkih boja, za tinte, kao boje u kozmetici i prehrambenoj industriji.

Triamino-derivati trifenilmetana

Triamino-derivati trifenilmetana obuhvaćaju niz proizvoda koji su danas izgubili svoju nekad veliku važnost. Tako je na primjer fuksin, C.I. 42510, koji se dobiva grijanjem smjese anilina i o- i p-toluidina s nitrobenzenom uz željezo i cinkov klorid ili s arsenskom kiselinom, bio jedno od prvih bojila koja su se proizvodila. Ako se na isti način obradi smjesa jednog mola p-toluidina s dva mola anilina, nastaje derivat 4,4/,4//-triaminotrifenilmetana, pararozanilin, C.I. 42500. Važnu ulogu u industriji tinte, grafičkih boja, hektografskih masa i slično ima metil ljubičasta (njem. Methylviolett), C.I. 42535, koji nastaje iz dimetilanilina produhavanjem zraka u prisutnosti vode, kuhinjske soli, bakarnog sulfata i fenola kao katalizatora. Pri tom se jedna metilna grupa oksidira u formaldehid i daje centralni atom ugljika za to bojilo, N-pentametilpararozanilin. Kristalna ljubičasta (njem. Krystallviolett), C.I 42555, upotrebljava se za iste svrhe. Ako se s Michlerovim hidrolom kondenzira N-etil-N-(m-sulfobenzil)-metanilna kiselina, dobije se Echtsaureviolett 10B, C. I. 42571. Patentblau AE, C.I. 42576, nastaje analogno iz N-(m-sulfobenzil)-M-benzilanilina i Michlerova hidrola sulfuriranog u položaju 2. Za tekstilnu upotrebu značajan je Brillantindocyanin 6B, C.I. 42660, koji ima mnogo bolje postojanosti nego druga bojila ove grupe; priprema se kondenzacijom p-klorbenzaldehida sa 2 mola N-(m-sulfobenzil)-N-etilanilina oksidacijom i kondenzacijom s p-fenetidinom. Neka praktički važna bojila ove grupe pripremaju se sulfuriranjem drugih manje važnih bojila. Tako na primjer Spritblau T, C.I. 42775, dobiven feniliranjem fuksina anilinom na 180°C, daje nakon sulfuriranja produkte kojima svojstva zavise od stepena feniliranja i sulfuriranja, a poznati su pod nazivima Alkaliblau (C.I. 42750), vodeno plava ili Wasserblau (C.I. 42755) i metilno modrilo ili Tintenblau (C.I. 42780). [7]

Izvori

  1. Datenblatt bei OMIKRON GmbH, abgerufen am 27. Dezember 2019.
  2. RömppOnline: "Wasserblau", 25. Juli 2012, ID=RD-23-00285
  3. Electron Microscopy Sciences: Safety Data Sheet Aniline Blue, Certified C.I. 42780, abgerufen am 27. Dezember 2019.
  4. Lillie, R. D. (1969). "H. J. Conn's Biological stains : a handbook on the nature and uses of the dyes employed in the biological laboratory". https://trove.nla.gov.au/work/21134552?selectedversion=NBD35338 Pristupljeno 8. veljača 2019. 
  5. "Aniline Blue WS". http://stainsfile.info/StainsFile/dyes/707.htm 
  6. Nowicki, Marcin (15. svibanj 2013.), "A simple dual stain for detailed investigations of plant-fungal pathogen interactions", Vegetable Crops Research Bulletin (Vegetable Crops Research bulleting, InHort & Versita) 77: 61–74, doi:10.2478/v10032-012-0016-z, http://www.degruyter.com/view/j/vcrb.2012.77.issue--1/v10032-012-0016-z/v10032-012-0016-z.xml?format=INT, pristupljeno 24. svibanj 2013. 
  7. "Tehnička enciklopedija" (Bojila), glavni urednik Hrvoje Požar, Grafički zavod Hrvatske, 1987.