Krimski rat
| Krimski rat (1853.-1856.) | |||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|
| sukob: Rusko-turski ratovi | |||||||
 Opsada Sevastopolja, slika Franza Roubauda iz 1904. | |||||||
| |||||||
| Sukobljene strane | |||||||
.svg){kind=small} Osmansko Carstvo.svg){kind=small} Ujedinjeno Kraljevstvo Drugo Francusko Carstvo.svg){kind=small} Kraljevina Sardinija
|
.svg){kind=small} Rusko Carstvo Bugarska Legija
| ||||||
| Postrojbe | |||||||
| Ukupno: 1,000.000 300.000 Turaka 400.000 Francuza 250.000 Britanaca 30.000 Sarda 4.250 Njemačka brigada 2.200 Švicarska brigada |
700.000[1] Rusa 7.000 Bugara | ||||||
| Gubitci | |||||||
| 374.600 ukupno ubijenih Francuza: 100.000 od toga 10.240 ubijenih u borbama 20.000 umrlih od rana, i oko 70.000 umrlo od bolesti Britanaca: 2.755 ubijenih u borbama, 2.019 umrlih od rana 16.323 umrlih od bolesti Sardi: 36 žrtava Talijani: 2.050 ukupnih žrtava Turci: ukupno ubijenih i ranjenih oko 200.000 [2] ukupno ubijenih oko 50.000[3] |
143.000 ukupno ubijenih 25.000 ubijenih u borbama 16.000 umrlih od rana 89.000 umrlih od bolesti[4] | ||||||
Krimski rat 1853. – 1856., vodio se između Ruskog Carstva i alijanse koju su tvorili; Velika Britanija, Drugo Francusko Carstvo, Osmansko Carstvo i Kraljevina Sardinija. Rat su karakterizirale katastrofalne odluke zapovijednog kadra Alijanse i loša logistika svih zaraćenih strana (koja je rezultirala u velikim gubitcima nevezanim za ratne operacije).
Uzroci
Napoleon III. je težio za međunarodnim utjecajem. Došlo je do spora oko prava na čuvanje svetih mjesta u Palestini (crkva Kristova rođenja u Betlehemu itd.) Sultan pod pritiskom popušta Francuzima.
Tijek rata
Britanija i Francuska šalju svoju mornaricu u Dardanele, a Rusija za to vrijeme okupira Vlašku i Moldavsku. Pokušaj postignuća dogovora na konferenciji velikih sila u Beču ne uspijeva te Turska objavljuje rat Rusiji i napada njihove snage u Vlaškoj. Rusija se nada podršci Austrije i Pruske, međutim ta pomoć izostaje. Ovaj događaj je definirao kraj Svete Alijanse. Francuzi, Britanci i Turci se iskrcavaju na Krimu i opsjedaju Sevastopolj. Dolazi do bitaka na Baltiku, Dunavu i u Zakavkazju. U Krimskom ratu dogodila su se velika stradanja vojnika, praćena smrću većinom zbog ranjavanja, bolesti i smrzavanja. Žena zaslužna za brigu o ranjenicima bila je Florence Nightigale, poznata i kao "Dama sa svjetiljkom". Zanimljivo je da je i ovo prvi rat s kojeg su izvještavali reporteri.
Završetak rata
Rat zapravo završava smrću Nikole I. Ubrzo pada i Sevastopolj. Britanska mornarica blokira Baltik i prijeti Sankt Peterburgu. Austrija prijeti ulaskom u rat te novi ruski car Aleksandar II. pristaje na primirje i pregovore. Mirom u Parizu potvrđena je cjelovitost i nezavisnost Osmanskog Carstva, odlučeno je da na Crnom moru nijedna sila ne smije držati svoju ratnu flotu, ali da su Dunav i tjesnaci otvoreni za sve trgovačke brodove. Vlaška i Moldavska se pod zaštitom velikih sila ujedinjuju i osamostaljuju te nastaje Rumunjska.
Značajnije bitke:
- 11. studenog 1853. – uništenje osmanske flote kod Sinopa
- 20. rujna 1854. – Bitka na rijeci Aljmi
- rujan 1854. – rujan 1855. – Opsada Sevastopolja
- 25. listopada 1854. – Bitka kod Balaklave i juriš lake konjice
- 5. studenog 1854. – Bitka kod Inkermana
- 17. veljače 1855. – Bitka kod Jevpatorije
- 25. kolovoza 1855. – Bitka na Crnoj rijeci
- 28. studenog 1855. – Opsada Karsa
Rat je završio pobjedom Alijanse.
Izvori
Vanjske poveznice
Nedovršeni članak Krimski rat koji govori o ratovanju ili oružju treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.
