Omansko-saudijska granica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 395675 od 12. prosinca 2021. u 22:25 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatski unos stranica)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Skoči na:orijentacija, traži
Zemljovid Omana, sa Saudijskom Arabijom na zapadu

Granica Omana i Saudijske Arabije duga je 658 km i 409 m i proteže se od tromeđe s Ujedinjenim Arapskim Emiratima na sjeveru do tromeđe s Jemenom na jugozapadu.[1]

Opis

Granica započinje na sjeveru na tromeđi s Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Sastoji se od tri ravne crte: prva je orijentirana SZ-JI (91 km i 57 m), druga SI-JZ (233 km i 145 m), a treća SI-JZ (334 km i 207 m), nakon čega završavaju na tromeđi s Jemenom. Granica su potpunosti prolazi neplodnom pustinjom Rub 'al Khali ili "praznom četvrti" Arabije.[2] Područje živog pijeska Umm al Samim također leži na granici, na prvom 'zavoju' na sjeveru.[3]

Povijest

Zemljovid Omana iz 1979. pokazuje granicu sa Saudijskom Arabijom kao nedefiniranu.

Povijesno gledano nije postojala jasno definirana granica u ovom dijelu arapskog poluotoka; na početku 20. stoljeća Osmansko carstvo kontrolira zapadnu obalu, a Britanija istok i jug (kojime vlada neizravno preko lokalnih šeika i emira), a unutrašnjost se sastoji od labavo organiziranih arapskih grupacija, povremeno formirajući emirate, od kojih je najistaknutiji Emirat Nedžd i Hasa pod vlašću obitelj al-Saud.[4] Britanija i Osmansko carstvo teoretski su podijelili svoja područja utjecaja u Arabiji putem takozvanih ' Plavih ' i ' Ljubičastih linija ' 1913.–14., no ti su ugovori postali ništavni nakon raspada Osmanskog Carstva nakon Prvog svjetskog Rata.[5][6]

Tijekom Prvog svjetskog rata arapska pobuna, uz britansku pomoć, uspjela ukloniti Osmanlije s većeg dijela Bliskog istoka. U razdoblju nakon toga Ibn Saud je uspio znatno proširiti svoje kraljevstvo, proglasivši na kraju Kraljevinu Saudijsku Arabiju 1932. Ibn Saud je odbio priznati anglo-osmanske linije podjele poluotoka, te je počeo polagati pravo na velike dijelove istočnog arapskog zaleđa (takozvana "linija Hamza").[7]

Britanski su se dužnosnici 25. studenoga 1935. susreli s Ibn Saudom i pokušali dogovoriti granicu između novog kraljevstva i njegovih obalnih protektorata, uključujući Oman, kojim je vladao neovisni sultan pod jakim britanskim utjecajem.[8][7] Međutim, konferencija se pokazala neuspješnom, a pitanje je ostalo neriješeno.[9][10] Godine 1955., nakon pokušaja Saudijske Arabije da uspostavi kontrolu nad oazom Buraimi na granici između Omana i UAE, Britanija je izjavila da će od sada jednostrano koristiti malo modificiranu verziju 'linije iz Rijada' iz 1935. godine.[11]

Nakon razgovora održanih 1989. godine, 21. ožujka 1990. godine potpisan je granični sporazum između saudijskog kralja Fahda i sultana Qaboosa u Hafr al-Batinu, a ratificiran je u svibnju 1991.[7][11] Ovim je sporazumom finalizirana granica na modificiranoj liniji iz Rijada 1955. godine.[11] Zatim je uslijedilo razgraničenje na terenu uz pomoć njemačke tvrtke za zračne fotografije Hansa Luftbild, koje je dovršeno 1995.[7]

Granični prijelazi

Prvi službeni granični prijelaz, Ramlat Khaliya u krajnjem sjevernom dijelu granice, otvoren je 2006.[12]

Izvori

  1. CIA World Factbook – Oman, https://www.cia.gov/the-world-factbook/countries/oman/, pristupljeno 30. ožujka 2020. 
  2. Clark, Arthur (lipnja 1989). Amdt, Robert. ed. "Lakes of the Rub' al-Khali". Saudi Aramco World 40 (3): 28–33. ISSN 0003-7567. http://www.saudiaramcoworld.com/issue/198903/lakes.of.the.rub.al-khali.htm Pristupljeno 22. kolovoza 2010. 
  3. Rabi, Uzi (2006). The Emergence of States in a Tribal Society: Oman Under Saʻid Bin Taymur, 1932-1970. Sussex Academic Press. str. 235. ISBN 9781845190804. https://books.google.com/books?id=jgq3pS9qJgkC&pg=PA235 Pristupljeno 14. travnja 2013. 
  4. Madawi Al-Rasheed. A History of Saudi Arabia. Cambridge, England, UK: Cambridge University Press, 2002. Pp. 40.
  5. Briton Cooper Busch, Britain and the Persian Gulf, 1894-1914 (Berkeley: University of California Press,1967), 308, and 319.
  6. Richard Schofield (31. ožujka 1999.), Negotiating the Saudi-Yemeni international boundary, Al-Bab, https://al-bab.com/negotiating-saudi-yemeni-international-boundary, pristupljeno 30. ožujka 2020. 
  7. 7,0 7,1 7,2 7,3 Dr. Said Bin Mohammed Bin Said Al-Hashmi (srpnja 2016). "THE SULTANATE OF OMAN AND THE KINGDOM OF SAUDI ARABIA IN 1990 (A HISTORICAL VIEW)". International Journal of Liberal Arts and Social Science Vol. 4 No. 5. https://ijlass.org/data/frontImages/gallery/Vol._4_No._5/13._98-108.pdf Pristupljeno 30. ožujka 2020. 
  8. J E Peterson, Historical Dictionary of Saudi Arabia, Scarecrow Press, USA, 2020, p. 225
  9. Quentin., Morton, Michael (2013). Buraimi : the Struggle for Power, Influence and Oil in Arabia.. London: I.B. Tauris. ISBN 9780857722676. OCLC 858974407 
  10. Clive., Leatherdale (1983). Britain and Saudi Arabia, 1925-1939 : the Imperial Oasis. London, England: F. Cass. ISBN 9780714632209. OCLC 10877465 
  11. 11,0 11,1 11,2 "Arabian Boundary Disputes - Cambridge Archive Editions". Inačica izvorne stranice arhivirana 23. travnja 2008.. http://www.archiveeditions.co.uk/titledetails.asp?tid=34 Pristupljeno 21. siječnja 2017. 
  12. P. K. Abdul Ghafour (4. prosinca 2006.). "Saudi–Oman Border Entry Point Agreed". Arab News. http://www.arabnews.com/?page=1&section=0&article=89510&d=4&m=12&y=2006 Pristupljeno 7. travnja 2020.