Gurgen I. od Iberije

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 394605 od 12. prosinac 2021. u 09:41 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatski unos stranica)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Gurgen I. od Iberije (gruz. გურგენ I), iz dinastije Bagrationi, bio je knez Tao-Klardžetije i predsjedavajući knez Iberije. Nosio je bizantski naslov kuropalata. Vladao je od 881. do svoje smrti 891. godine, kao posljedice dinastičkih zavada.[1]

Najstarijeg sina kneza Adarnaza I., Gurgena, krstio je istaknuti redovnik Grigol Handzteli. Od oca je naslijedio vojvodstvo Gornji Tao, uključujući rezidenciju Kalmahiju. U dinastičkom ratu koji je izbio među Bagratidima, Gurgen je u početku bio na strani Nasre, koji je ubio svog rođaka Davida I., kuropalata Iberije, 881. godine. Vjeran politici podjele i zbog maloljetnosti Davidova sina i legitimnog nasljednika Adarnaza, Bizant je kao kuropalata potvrdio, ne Adarnaza, već Gurgena. Na kraju je Gurgen promijenio stranu i pridružio se Adarnazu protiv Nasre, koji je poražen i usmrćen 888. godine. Kao rezultat podjele Nasrinog nasljedstva, Gurgenenovim posjedima dodani su Šavšetija i Artaani, o čemu svjedoči gruzijski ljetopisac iz 18. stoljeća Vahušti.[1]

U međuvremenu je Adarnaz, budući da nije bio kuropalat, a vodeći se primjerom svojih armenskih rođaka, preuzeo titulu kralja. Odnosi između Adarnaza i Gurgena zaoštrili su se i izrodili u otvoreni rat. Gurgena su, Adarnaz i njegov saveznik Bagrat Mampali 891. godine, smrtno ranili i zarobili u Mglinavi kod Artaanija. Prema njegovoj posljednjoj volji, Gurgen je pokopan u manastiru Opiza, kojeg je sam dao obnoviti.[1][2]

Gurgen je vjerojatno bio oženjen kćerkom Smbata VIII. Bagratunija (826. – 855.), sparapetom Armenije. Iza sebe je ostavio dva sina - Adarnaza i Ašota - postajući tako začetnik Bagratidove "prve kuće Tao" koja će izumrijeti s njegovim unukom Gurgenom II.[1]

Izvori[uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 Tumanov, Kiril, 1967., Studies in Christian Caucasian History, str. 490.-493. Georgetown University Press.
  2. Thomson, Robert W., 1996., Rewriting Caucasian History, str. 264. Oxford University Press, ISBN 0-19-826373-2 nevaljani ISBN