Toggle menu
309,3 tis.
61
18
533,2 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Devetnica Božjem milosrđu

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 392077 od 11. prosinac 2021. u 23:35 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatski unos stranica)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Eugeniusz Kazimirowski: Slika Božjeg milosrđa, 1939. prva inačica

Devetnica Božjem milosrđu je rimokatolička molitva u devet dana, koja se temelji na vizijama poljske redovnice sv. Faustine Kowalske (1905.-1938., proglašena svetom 2000.) Devetnica je zapisana u njenom Dnevniku kao dio pobožnosti Božjem milosrđu.

Isus je priopćio sv. Faustini želju, da se kao priprema za Svetkovinu Božjeg milosrđa obavi devetnica njemu u čast. Započinje na Veliki petak, a završava u subotu uoči Bijele nedjelje, tjedan dana nakon Uskrsa. Može se moliti i u svako drugo vrijeme. Isus je rekao sv. Faustini: "Želim da ovih devet dana dovodiš duše k izvoru mojega milosrđa kako bi u njemu našle snagu, milost i hrabrost za ovaj život, posebno u trenutku smrti. Za ove pobožnosti dijelit ću svakojake milosti."[1]

Svaki dan devetnice sastoji se od molitve Bogu Ocu i Isusu za drugačiju skupinu ljudi. Devet skupina uključuje: cijelo čovječanstvo, ali posebno grešnike; svećenike i redovnike; pobožne i vjerne duše; pogane i one koji još nisu upoznali Boga; heretike i odijeljene; nježne, ponizne i dječje duše; duše koje posebno štuju i časte Božje milosrđe; duše u čistilištu i mlake duše. [2] Prema sv. Faustini, Isus joj je rekao da s obzirom na to, da će moliti za njegovu božansku milost za ljude u svjetlu Njegove muke, neće uskratiti ljudima svoje milosti. Devetnica Božjeg milosrđa objavljena je nepromijenjena, u brošuri Krista Kralja milosrđa 1937. godine.[3]

Prema sv. Faustini, Isus je rekao da ga se tješi u Njegovoj gorkoj žalosti, u koju ga utapa gubitak duša, kada se moli za grešnike; da ga svećenici i redovnici Katoličke Crkve jačaju tijekom njegove muke, a on ih zauzvrat koristi kao kanale kroz koje njegovo milosrđe istječe na svijet; da su ga pobožni i vjerni katolici utješili na putu na Kalvariju; da ga buduća marljivost onih koji ga još ne poznaju tješila u muci; da su heretici i odmetnici ranjavali Njegovo Tijelo i Srce - Crkvu tijekom njegove muke, ali i ublažavali mu rane pomirenjem s Crkvom; da nježne, ponizne i dječje duše najviše nalikuju Isusu, poput anđela koji bdiju pred oltarom, i jačaju ga u Njegovoj muci; da duše koje posebno časte i slave Božje milosrđe najviše plaču nad njegovom mukom i žive najviše u Duhu Svetom, i da neće ići u pakao već će zasjati jedinstvenom slavom na nebu; da duše u čistilištu posebno ljubi te da one ostvaruju zadovoljštinu Isusovoj pravednosti; te da mlake duše najbolnije ranjavaju Njegovo Srce. U Maslinskom vrtu, Isusova je duša doživjela najveće gađenje od jedne jedine ohladnjele duše. Hladne duše bile su razlogom Njegovim riječima: „Oče, ukloni taj kalež, ali samo ako je to Tvoja volja”. Njihovo posljednje sidro spasenja jest bijeg Božjem milosrđu.[4]

Izvori

Sadržaj