Toggle menu
310,1 tis.
50
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Fermatov teorem o stacionarnim točkama

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 391992 od 11. prosinac 2021. u 23:03 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatski unos stranica)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)

Fermatov teorem o stacionarnim točkama je jedan od temeljnih teorema diferencijalnog računa, a često se koristi pri nalaženju ekstrema funkcije.

Njegov iskaz kaže da ako realna funkcija poprima u lokalni ekstrem i ako ima derivaciju u toj točki, tada je [1]

Teorem je dobio ime po proslavljenom francuskom matematičaru, Pierru de Fermatu koji se među prvima bavio proučavanjem ekstrema realnih funkcija.

Intuitvno govoreći, teorem daje nužan uvjet da bi neka vrijednost bila lokalni ekstrem.

Naime, ako je lokalni ekstrem, očito je da onda lokalno lijevo od funkcija treba prvo rasti pa lokalno desno od padati (ako je lokalni maksimum) ili obrnuto, prvo padati pa rasti (ako je lokalni minimum). Kada ovome ne bi bilo tako, onda ne bi bio lokalni ekstrem.

No, teorem kaže da između padanja i rasta (i obrnuto), funkcija treba stagnirati, kako bi njen daljnji tijek bio moguć.

Dokaz

Prema pretpostavci, funkcija ima derivaciju u točki pa postoji gdje smo za označili

Pretpostavimo sada da ima maksimum u Dakle, onda lijevo od točke vrijedi za

Prema tome, vrijedi

Kada slijeva, ovaj kvocijent teži k derivaciji u točki pa je

Desno od točke vrijedi pa je

Kada slično dobivamo

Zato mora biti što je i trebalo dokazati.[2]

Izvori

  1. https://tutorial.math.lamar.edu/classes/calci/DerivativeAppsProofs.aspx
  2. Branimir Dakić, Neven Elezović, Matematika 4, za prirodoslovno-matematičke gimnazije, Element, Zagreb, 2015.