Istrorumunjski jezik
Istrorumunjski jezik | |
Države govorenja: |
Hrvatska |
Regije govorenja: |
Istra i Primorsko-goranska županija |
Broj govornika: | oko 1.000 |
Rang: | |
Razredba: | indoeuropski italski |
Jezični kôd | |
ISO 639-1: | |
ISO 639-2: | roa |
ISO 639-3: | ruo |
Vidi također: Jezik | Jezične porodice i jezici | Popis jezika po kodnim nazivima | Popis jezika |
Istrorumunjski jezik (ISO 639-3: ruo) jezik istočnoromanske skupine, kojim na sjeveru Istre u nekoliko sela, poglavito Žejane, Lanišće i Šušnjevica danas govori nekoliko stotina Ćiribiraca (555 do 1,500; 1994[1]). Za neke jezikoslovce istrorumunjski jezik je dijalekt rumunjskog.
U Hrvatskoj se od jezikoslovaca ovim jezikom bavi akademik August Kovačec.
Govornici[uredi]
Govornici istrorumunjskog jezika su Ćiribirci ili Istrorumunji. Točan broj govornika nije poznat, u UNESCO-voj Crvenoj knjizi (Red Book of Endangered Languages[2]) spominje se broj od između 500 do 1000 osoba (560; 1994). Etnički su Ćići međutim daleko brojniji. Mnogi su poprimili hrvatski jezik i danas se smatraju Hrvatima, a znatan dio je ’50-tih godina dvadesetog stoljeća iselio u prekomorske zemlje.
Povijest[uredi]
Ćiribirci su bili Murlaci koje je sredinom 15. st. Ivan VII Frankapan naselio s Velebita na otok Krk. Radilo se o 200-tinjak obitelji koje su zapravo skoro sve bile hrvatske, a ne murlačke tj. vlaške, ali koje su očito na Velebitu bile u vlaškom okružju te su poprimile njihov jezik i tradiciju. Od prezimena koje su vjerojatno bile doista vlaška spominju bila su npr. Bučul, Čutul, Prendivoj.
Već 1463. godine spominje se da su "Ćići" (prvi spomen tog pojma) Ivana Frankapana pljačkali po sjevernoj Istri. Očito je dio doseljenih "Murlaka" s Krka preselio u Istru gdje su se s vremenom i trajno nastanili. Vjerojatno je u Istru odselio tek manji dio njih jer su sva sela koja su osnovali na Krku i dalje ostala postojati, a postoje i danas.
Krčkorumunjski[uredi]
S obzirom na tu povezanost krčkih "Murlaka" i Ćiribiraca u Istri, neosporno je da su istrorumunjski i krčkorumunjski bili povezani i slični, ako ne i jedan te isti jezik. Naime, krčkorumunjski je bio narječje kojim su na Krku govorili doseljenici s Velebita od sredine 15. stoljeća pa do 1875. godine kada je, prema povjesničaru Vjekoslavu Klaiću, umro posljednji govornik Mate Bajčić. O krčkorumunjskom narječju nema sačuvanih podataka pa je nemoguća usporedba s istrorumunjskim, ali povijesni podatci upućuju na njihovu usku vezu.
Povezani članci[uredi]
Izvori[uredi]
Literatura[uredi]
- Bolonić, Mihovil, Žic, Ivan Rokov, Otok Krk kroz vijekove, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2002, ISBN 953-151-493-3 nevaljani ISBN
- Klaić, Vjekoslav, Krčki knezovi Frankapani: od najstarijih vremena do gubitka otoka Krka, Rijeka, 1991., pretisak izdanja: Matica Hrvatska Zagreb, 1901., ISBN 86-7071-140-0 nevaljani ISBN
Vanjske poveznice[uredi]
- Labin Crtice iz Labina - Istrorumunji, Ćići, Vlasi ili Ćiribirci govore jezikom kojem se daje još 30-tak godina - učestala prezimena na Labinštini Faraguna i Poropat rumunjskog porijekla
- Vlaški - žejanski Književni kutak: Cire mi te bire, me betâru kråj
- Ethnologue (14th)
- Ethnologue (15th)
- Istro-Romanian (en)
- The IstroRomanians in Croatia (en)
Nedovršeni članak Istrorumunjski jezik koji govori o jeziku treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.
|