Pierre Cérésole

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 382219 od 10. prosinca 2021. u 11:31 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatski unos stranica)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Skoči na:orijentacija, traži
PierreCeresole.jpg

Pierre Cérésole (17. kolovoza 1879. - 23. listopada 1945.) bio je švicarski mirovni aktivist i inženjer te osnivač Međunarodne državne službe.

Život

Pierre Cérésole rođen je u Lausanni 17. kolovoza 1879. godine, kao sin Paula Cérésolea, člana Švicarskog saveznog vijeća i predsjednika Švicarske Konfederacije .

Kao pacifist, odbio je platiti porez koji se koristio za nabavu oružja i odbio je prihvatiti novac od svog nasljedstva tijekom Prvog svjetskog rata te je zbog toga je završio u zatvoru.

Godine 1931. Cérésole je upoznao Mahatmu Gandhija u Lausanni, dok je Ghandi boravio u kući Romaina Rollanda u Ženevi nakon sudjelovanja na konferencijama okruglog stola u Londonu. Cérésole je bio nadahnut Gandhijevim razmišljanjima, ali se također nije slagao s nekim dijelovima Ghandijevog pristupa. Iako su se složili kako je nepotrebno surađivati s vladama u pitanju vojnih aktivnosti, Cérésole je bio spreman surađivati s vladama bez obzira na njihovu ideologiju. [1]

U studenom 1933. godine Cérésole je prešao granicu između Švicarske i Njemačke kako bi se sastao s Adolfom Hitlerom kako bi se raspitao o situaciji u Njemačkoj, no sastanak se na kraju nije održao. [1]

Cérésolea je nadahnuo američki mislilac William James, a on sam je inspirirao Keesa Boekea.

Nakon Cérésoleove smrti, njegova prijateljica i mirovna aktivistica, Hélène Monastier, objavila je njegovu biografiju i nekoliko njegovih radova. [2]

Priznanje

Cérésole bio je nominiran za Nobelovu nagradu za mir 1938. i 1939. [3]

Bibliografija

  • Cérésole, Pierre. Vivre sa vérité Carnets de route 1909-1944.
  • Cérésole, Pierre. For peace and truth: from the note-books of Pierre Ceresole.
  • Monastier, Hélène. Un Quaker d'aujourd'hui: Pierre Cérésole.
  • Monastier, Hélène. Pierre Cérésole d'après sa correspondance.
  • Maddock, Keith. Living truth: a spiritual portrait of Pierre Ceresole.

Izvori

  • Claus Bernet (2005). "Pierre Cérésole". In Bautz, Traugott (ed.). Biographisch-Bibliographisches Kirchenlexikon (BBKL) (in German). 24. Nordhausen: Bautz. cols. 432–443. ISBN 3-88309-247-9.
  • Pierre Cérésole in German, French and Italian in the online Historical Dictionary of Switzerland.