Čudsko-pskovsko jezero
 Satelitski snimak jezerskoga sustava
| |
| Koordinate | 58°67′67″N 27°29′30″E / 59.13528°N 27.49167°E |
| Površina | 3555 km² |
| Najveća dubina | 15,3 m |
| Nadmorska visina | 30 m |
| Najveća širina | 50 km |
| Vrsta jezera | reliktno jezero |
| Pritoci | Emajõgi, Võhandu, Velikaja |
| Ulijeva se u | Narva |
| Države |  Estonija  Ruska Federacija
|
| Obalni gradovi | Kallaste, Mustvee |
Čudsko-pskovsko jezero (estonski: Peipsi-Pihkva järv, ruski: Чу́дско-Пско́вское о́зеро, Пско́вско-Чудско́е о́зеро), ponegdje poznato i kao Peipus (njemački: Peipussee) jezerski je sustav u Istočnoj Europi, na granici između Estonije na zapadu i Rusije na istoku (odnosno ruskih oblasti Lenjingradske i Pskovske). S površinom od 3555 km², to je peta najveća jezerska površina u Europi, nakon Ladoge, Onege, Vänerna i Saimae. Jezera pripadaju porječju Finskoga zaljeva Baltičkoga mora s kojim su povezana preko rijeke Narvom u koju se voda iz Čudsko-pskovskoga jezera ulijeva.
Čudsko-pskovski jezerski sustav čine tri međusobno povezana jezera:
- Čudsko jezero u sjevernome dijelu (estonski: Peipsi järv, ruski: Чудско озеро) – površina 2611 km2 (73%)
- Toplo jezero u središnjem dijelu (estonski: Lämmijärv, ruski: Тёплое озеро) – površina 708 km2 (7%)
- Pskovsko jezero u južnome dijelu (estonski: Pihkva järv, ruski: Псковское озеро) – površina 236 km2 (20%)
Godine 1242. na ovome se jezeru dogodila „Bitka na ledu” između teutonskih vitezova i Novgorodske Republike predvođene Aleksandrom Nevskim.
Fizičko-geografske karakteristike
Sustav Čudsko-pskovskoga jezera relikt je nekadašnje znatno prostranije vodene mase ledenjačkoga podrijetla. Tijekom paleozoika, prije nekih 300 do 400 milijuna godina, cijelo područje suvremenoga porječja Finskoga zaljeva bila je pod morem, a dokazi za tu maritimnu fazu su naslage marinskih sedimenata debljine do 200 metara. Suvremeni reljef i porječje nastalo je pod utjecajem ledenjačkoga procesa tijekom Zadnjega Velikoga ledenoga doba prije 12.000 godina. Povlačenjem ledenjaka nastalo je Littorinsko more čija je površina bila od 7 do 9 metara iznad razine današnjega Baltičkoga mora, a njegovim postepenim povlačenjem nastalo je suvremeno područje Čudsko-pskovskoga jezera.
Obale, reljef dna i hidrografija
Površina Čudsko-pskovskoga jezera iznosi 3555 km2, obujam 25 km3, prosječna dubina 7,1 m, a najveća dubina 15 m.[1][2] Ukupna dužina obala iznosi 520 kilometara, dok površina porječja iznosi 47.800 km2. Površina jezera leži na nadmorskoj visini od 30 metara (po prosječnome vodostaju).
Iako je jezero svoj suvremeni oblik dobilo pod utjecajem ledenjačkih sila, njegove obale dosta su ravne i niske, s veoma malim stupnjem razvedenosti. Obale su uglavnom niske, s moćnim naslagama treseta, iza kojih se nalaze niske priobalne ravnice, često zamočvarene i podložne poplavama. Tijekom razdoblja proljetnih poplava poplavljeno je gotovo 1000 km2 niskoga priobalnoga područja.[3] Nešto više i razvedenije jedino su zapadne obale južnoga Pskovskoga jezera kod sela Krasnaja Gorka i na tome se području duž obala nalaze pješčane dine i brežuljci obrasli borovim šumama. Na pjeskovite obale nastavlja se pojas izrazito plitke vode širine od 200 do 300 metara.[4]
Reljef dna dosta je jednoličan i gotovo ravan, a dno se blago izdiže idući k obalama. Uglavnom je prekriveno slojevima gline, a mjestimično i sitnozrnastim pijescima.[5] Najdublji dio nalazi se u središnjem dijelu Toploga jezera, oko 300 metara od obale, gdje se obala strmo spušta do maksimalnih 15,3 metara dubine.
Jezero se odlikuje visokim stupnjem protoka vode, i na godišnjoj razini ukupan protok jednak je polovici obujma jezera.[3]
| Vodena bilanca | Obujam | |
|---|---|---|
| Dotok vode | Padaline | 560 mm (1,9 km3) |
| Površinske i podzemne vode | 3150 mm (11,2 km3) | |
| Gubitak vode | Otjecanje putem vodotoka | 3390 mm (12 km3) |
| Isparavanje | 320 mm (1,1 km3) |
Čudsko-pskovsko jezero slatkovodno je jezero. Odlikuje ga niska stopa mineralizacije i dosta mala prozračnost (od svega 2,5 metara) koja je posljedica visoke količine raznih nanosa koje u jezero donose njegove pritoke, ali i intenzivnijega razvoja planktona. Kretanje vode u jezeru uglavnom je dosta sporo i u najvećem dijelu godine uzrokovano je radom vjetra s prosječnim brzinama 5 – 9 cm/s. Tijekom proljetnih poplava nešto je intenzivnije kretanje jezerske vode u smjeru jug-sjver.[5]
Zbog dosta male dubine jezerska voda brzo se zagrijava, ali se jednako tako i brzo hladi. Tijekom ljeta jezerska voda dostiže maksimalnih 25 – 26 °C u priobalnome dijelu, odnosno 22 °C na otvorenima vodama. Krajem studenoga i početkom prosinca stvara se ledeni pokrivač koji se prvo javlja na krajnjem jugu, a potom se širi k sjeveru Čudsko-pskovskoga jezera. Led se počinje topiti krajem travnja i početkom svibnja.[3]
 |
 |
 |
 |
Porječje jezera i otoci
Područje Pskovsko-čudskoga jezera pripada porječju Finskoga zaljeva Baltičkoga mora, a k jezerima odvodnjava se područje površine oko 47.800 km². U jezera se ulijeva oko 30 rijeka, a dvije najveće i po pritoku vode najznačajnije rijeke su Velikaja (dužina toka 430 km) koja se na krajnjem jugu ulijeva u Pskovsko jezero, i Emajigi (dužina toka 218 km) koja se ulijeva u Čudsko jezero. Značajnije pritoke još su: Želča (107 km), Čerma (48 km), Gdovka (23 km), Čjornaja (57 km). Voda iz Čudsko-pskovskoga jezera ulijeva se jedino u rijeku Narvu koja istječe iz sjevernoga dijela Čudskoga jezera i teče k Finskome zaljevu.
Na jezerima se nalazi 29 otoka ukupne površine od 25,8 km², te još oko 40 manjih otoka u delti rijeke Velikaje na krajnjem jugu Pskovskogaa jezera. Otoci su dosta niski i zamočvarena i iznad razine jezera izdižu se u visini od svega 1 – 2 metra (maksimalno do 4,5 m). Mnogi su otoci tijekom poplava u cijelosti prekriveni vodom. Najveći otoci su Pijrisar (površine 7,39 km2), Kolpina (11,2 km2) i Kamenka (6,2 km2). U središnjem dijelu Pskovskoga jezera nalazi se arhipelag Talapski otoci koji čine tri manja otoka ukupne površine 1,54 km2.
Živi svijet i ekologija
Priobalno područje i obale jezera obrasle su s 54 različite vrste vodenih biljaka među kojima su najraširenije trska, iđirot, milava. Plutajuće biljke u priobalju su rijetke i čine ih strelice, žuti lokvanj i vodeni dvornik.[6] Močvare u priobalnome pojasu značajna su hranilišta za labudove, patke i guske tijekom njihovih migracija s Bijeloga k Baltičkome moru.[7] Najraširenije riblje vrste su grgeč, deverika, bodorka, Coregonus autumnalis, Osmerus eperlanus.
Ekološka slika jezera i njihove okoline na zadovoljavajućoj je razini, vode se uglavnom klasificiraju u grupu čistih (I. i II. stupanj), izuzev u području oko ušća rijeka Võhanduu i Piuze gdje je zbog povišenoga sadržaja fosfata voda svrstana u treću kategoriju.
Najveći ekološki problemi jezera su povećani stupanj eutrofikacije uzrokovane intenzivnijim razmnožavanjem cijanobakterija.
Izvori
- ↑ Чудско-Псковское озеро, Velika sovjetska enciklopedija, pristupljeno 6. svibnja 2020.
- ↑ Озера России площадью более 350 км². geo.1september.ru., pristupljeno 6. svibnja 2020.
- ↑ 3,0 3,1 3,2 3,3 Sokolov AA Hydrography of the USSR L.: Gidrometeoizdat, 1952.
- ↑ Tourist Encyclopedia. Peipsi-Pskov Lake. Outdoors.ru., pristupljeno 6. svibnja 2020.
- ↑ 5,0 5,1 study the situation of the ports on the Narva River Arhivirano na web stranici Wayback Machine (ožujka 3, 2016) (engl.). Arhiv.ivangorod.ru. Retrieved on 2012-01-21.
- ↑ Fish and Lake Pskov region. Lakes. Pskovfish.ru., pristupljeno 6. svibnja 2020.
- ↑ -Tourist portal. Svali.ru (2008-01-28)., pristupljeno 6. svibnja 2020.
