Rosalind Ivanić

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 362246 od 2. prosinca 2021. u 03:11 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiranje web))
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Skoči na:orijentacija, traži

Rosalind Ivanić (rođena 1949) je britanska lingvistica rođena u Jugoslaviji . Trenutno je počasna profesorica na katedri za lingvistiku i engleski jezik sa Sveučilišta Lancaster, Velika Britanija. [1] Njeno se istraživanje fokusira na primijenjenu lingvistiku s posebnim naglaskom na pismenost, intertekstualnost, multimodalnu komunikaciju, pismenost odraslih osoba, obrazovnu lingvistiku, kritičku svijest o jeziku, interpunkciju i pisanje drugog jezika . Uz Theo van Leeuwen, Davida Bartona, ona se smatra najistaknutijim istraživačima pismenosti.

Karijera

Ivanić je između 1970. i 1985. u Devonu, Londonu i Stocktonu u Kaliforniji učio engleski jezik, opismenjavanje i vještine učenja djece i odraslih.

Bila je direktorica Odjela za jezičnu potporu na Westminster Kingsway Collegeu u Londonu, Ujedinjeno Kraljevstvo.

Bila je predavačica u pismenosti, jeziku i učenju odraslih na Garnett Collegeu za nastavnike u daljnjem i visokom obrazovanju prije nego što se pridružila osobama na Lancasteru 1986. godine.

Ivanić je bio redoviti član Odjela za lingvistiku i engleski jezik Sveučilišta Lancaster između 1986. i 2008.

Od 2002. godine bila je izvanredna ravnateljica Centra za istraživanje pismenosti Sveučilišta Lancaster, a u rujnu 2008. godine imenovana je profesorom Emeritom .

Istraživanje

Ivanićeva se istraživanja fokusirala na pismenost, intertekstualnost, primjene teorije reprezentacije Theo van Leeuwen, prakse akademskog diskursa, pisanje prakse u akademskim i neakademskim okruženjima, povezanost istraživanja i prakse, multimodalna komunikacija, pismenost odraslih, obrazovna lingvistika, kritička osviještenost jezika, interpunkcija i pisanje drugog jezika .

Ivanić je 1994. godine, zajedno s istraživačkom skupinom za pismenost Lancaster, uključujući Davida Bartona, tvrdio da pismenost nije vještina, već skup praksi koje su kulturno oblikovane i ugrađene u društveno djelovanje.[2]

  1. diskurs vještina
  2. diskurs kreativnosti
  3. Procesni diskurs
  4. Žanrovski diskurs
  5. Društvene prakse diskursa
  6. Sociopolitički diskurs

Publikacije

Ivanić objavljuje u nekoliko glavnih časopisa poput Journal of Second Language Writing, Literary and Linguistic Computing, and Language and Education.

Bibliografija

  • Tseng, M. L., & Ivanic, R. (2005). Understanding the relationships between learning and teaching : an analysis of the contribution of applied linguistics. London: National Research and Development Centre for Adult Literacy and Numeracy.
    • Smith, N., McEnery, T., & Ivanic, R. (1998). Issues in transcribing a corpus of children's hand-written projects. Literary and Linguistic Computing, 13(4), 217-225.
    • Camps, D., & Ivanic, R. (2001). I am how I sound: Voice as self-representation in L2 writing. Journal of Second Language Writing, 10(1-2), 3-33. doi:[1]
    • Bolitho, R., Carter, R., Hughes, R., Masuhara, H., Tomlinson, B., & Ivanic, R. (2003). Ten questions about language awareness. English Language Teaching Journal, 49(4), 251-259.
    • Ivanic, R. (2004). Discourses of writing and learning to write. Language and Education, 18(3), 220-245.
  1. {{
    1. if:
    ||
    Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
    |Citiranje web},

]]}},

  • Barton, David; Hamilton, Mary; Ivanic, Roz; Ormerod, Fiona; Padmore, Sarah; Pardoe, Simon; Rimmershaw, Rachel (22. veljače 2001.). "Photographing Literacy Practices" (engl.). Changing English (Studies in Culture and Education) 1: 127–140. doi:10.1080/1358684940010110