Bekim Sejranović

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 362121 od 2. prosinac 2021. u 02:50 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite news +{{Citiranje novina))
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Predložak:Književnik

Bekim Sejranović (Brčko, 30. travnja 1972. – Banja Luka, 21. svibnja 2020.), norveški, bosanskohercegovački i hrvatski književnik.[1]

Životopis

Datoteka:Bekim Sejranović kuća.jpg
Rodna kuća Bekima Sejranovića u Brčkom

Rođen je 1972. godine u Brčkom. Godine 1985. preselio se u Rijeku gdje je pohađao pomorsku školu i studirao kroatistiku. Od 1993. godine živio je u Oslu u Norveškoj gdje je na Povijesno-filozofskom fakultetu magistrirao južnoslavensku književnost. Od 2011. do 2014. godine živio je u Ljubljani, a od svibnja 2015. godine živio je i radio u Zagrebu. Od 2000. godine radio je kao sudski tumač i književni prevoditelj, predavao norveški za strance, pisao i objavljivao prozu. Romani i kratke priče prevedene su mu na više stranih jezika uključujući norveški, engleski, slovenski, makedonski, njemački, češki, talijanski i poljski.[2] Dobitnik je Nagrade "Meša Selimović", 2009. godine. Bio je član Hrvatskoga društva pisaca.

Preminuo je u Banjoj Luci, 21. svibnja 2020. godine, u 49. godini života.[2] Po primitku vijesti, Veleposlanstvo Bosne i Hercegovine u Pragu istoga je dana spustilo zastavu Bosne i Hercegovine na pola koplja u znak žaljenja na prerano preminulog književnika.[3]

Njegova posljednja priča napisana i objavljena prije smrti je Miss Misery na otoku Susku. Napisana je u sklopu projekta EPK Rijeka 2020. tijekom kojeg je autor mjesec dana boravio u rezidenciji na otoku Susku. Nastala je u proljeće 2019. godine.[4]

Bibliografija

  • Modernizam u romanu Isušena kaljuža Janka Polića Kamova (studija, 2001);
  • Fasung (zbirka priča, 2002.);
  • Nigdje, niotkuda (roman, 2008.);
  • Ljepši kraj (roman, 2010.),
  • Sandale (roman, 2013.),
  • Tvoj sin Huckleberry Finn (roman, 2015.),
  • Dnevnik jednog nomada (roman, 2017.)

Filmografija

  • Od Tokija do Morave (putopis, Bekim Sejranović (scenarist) i Moku Teraoka (režiser), 2011.)

Citati

„Htio sam na neki način postati slavan. Probao sam koz sport, ali nije išlo. Pa sam, kao valjda i velika većina tinejdžera, snivao postati rock zvijezdom, čak sam i svirao i pjevao po nekim bendovima dok sam živio u Rijeci, ali bio sam svjesan da nisam muzičar, niti ću ikad postati. Pa sam se prihvatio novinarstva, tada već kao student, također u Rijeci, ali i to je prošlo. Zatim sam neko vrijeme u Oslu predavao na fakultetu, pisao književno-teoretska djela, pokušavao napraviti neka "velika znanstvena otkrića", ali ni tu se nisam našao. I na kraju mi je ostalo jedino još pisanje, pa sam i to probao, i činilo se da sam se u tome donekle pronašao. Zašto lagati, čovjeku godi kada mu neko kaže da je dobar u tome što radi, bez obzira čime se bavio.”
(Sejranović za Slobodnu Dalmaciju, 2020.[5])


Izvori

  1. ↑ (5 August 2017). U 48. godini umro Bekim Sejranović, jedan od najčitanijih BiH književnika, studirao je u Rijeci, magistrirao u Oslu, pamte ga i Splićani ID: u_48_godini_umro_bekim_sejranovic_jedan_od_najcitanijih_bih_knjizevnika_studirao_je_u_rijeci_magistrirao_u_oslu_pamte_ga_i_splicani.
  2. ↑ 2,0 2,1 (5 August 2017). Preminuo Bekim Sejranović ID: preminuo_bekim_sejranovic.
  3. ↑ (5 August 2017). U 48. godini umro Bekim Sejranović, jedan od najčitanijih BiH književnika, studirao je u Rijeci, magistrirao u Oslu, pamte ga i Splićani ID: u_48_godini_umro_bekim_sejranovic_jedan_od_najcitanijih_bih_knjizevnika_studirao_je_u_rijeci_magistrirao_u_oslu_pamte_ga_i_splicani.
  4. ↑ [1] Jutarnji list, POSLJEDNJA PRIČA KOJU JE NAPISAO NEDAVNO PREMINULI KNJIŽEVNIK Bekim Sejranović: Miss Misery na otoku Susku, pristupljeno 20. studenoga 2020.
  5. ↑ Marko Njegić (14. rujna 2016.). Bekim Sejranović: Filmovi bi trebali ići ispred vremena ID: marko_njegic-bekim_sejranovic_filmovi_bi_trebali_ici_ispred_vremena.

Vanjske poveznice

v •  • u
Nagrada Meša Selimović (Tuzla)
Marinko Koščec (2002) • Irfan Horozović (2003) • Ivica Đikić (2004) • Ognjen Spahić (2005) • Sanja Domazet (2006) • Miljenko Jergović (2007) • Mirko Kovač (2008) • Bekim Sejranović (2009) • Mirjana Đurđević (2010) • Ludwig Bauer (2011) • Faruk Šehić (2012) • Milorad Popović (2013) • Ivan Lovrenović (2014) • Filip David (2015) • Slobodan Šnajder (2016) • Andrej Nikolaidis (2017) • Semezdin Mehmedinović (2018) • Senka Marić (2019)
Datoteka:Selimović Bijeljina.jpg
Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Bekim_Sejranović&oldid=362121"