Ljetni trokut

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 347480 od 25. studeni 2021. u 05:30 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatski unos stranica)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Ljetni trokut preslikan na zvjezdanu kartu

Ljetni trokut je astronomski asterizam na sjevernoj nebeskoj hemisferi. Definirajući vrhovi ovog zamišljenog trokuta su na Altairu, Denebu i Vegi, od kojih je svaka najsjajnija zvijezda svog zviježđa (Orao, Labud i Lira).

Povijest[uredi]

Izraz su popularizirali američki autor H.A. Rey i britanski astronom Patrick Moore 1950-ih.[1] Ime se može naći u konstelacijskim vodičima iz 1913. godine.[2] Austrijski astronom Oswald Thomas opisao je ove zvijezde kao Grosses Dreieck (Veliki trokut) u kasnim 1920-ima i Sommerliches Dreieck (Ljetni trokut) 1934. godine. Asterizam je primijetio Joseph Johann von Littrow, koji ga je opisao kao "vidljivi trokut" u tekstu svog atlasa (1866.), a Johann Elert Bode povezao je zvijezde na karti u knjizi 1816., iako bez etiketa. To su iste zvijezde prepoznate u kineskoj legendi o kauboju i djevojci tkalca, priči iz nekih 2.600 godina, proslavljenih u festivalu Qixi . Sredinom do kraja 20. stoljeća, prije nego što su inercijalni navigacijski sustavi i druga elektronička i mehanička oprema zauzeli svoje mjesto u vojnim zrakoplovima, američki mornarički zrakoplovci ovu su zvijezdu nazvali "Navigatorovim trokutom".[3]

Vidljivost[uredi]

Ljetni trokut u kontekstu noćnog neba, pri čemu će manje svijetle zvijezde prve izblijediti, a najsjajnije zadnje

Od srednjih sjevernih geografskih širina, Ljetni trokut se pojavljuje gotovo iznad ponoći tijekom ljeta. Također je vidljivo na istočnom nebu u rano jutro tijekom proljeća. U jesenskim i zimskim večerima Trokut je na zapadnom nebu vidljiv do siječnja. Iz srednje-južnih zemljopisnih širina asterizam izgleda obrnuto, s Denebom ispod Altaira, a zimi na nebu.

Zvijezde Ljetnog trokuta[uredi]

Ime Zviježđe Prividna veličina Luminozitet
(× sunčev)
Spektralni tip Udaljenost
(svjetlosne godine)
Polumjer
(sunčev polumjer)
Vega Lira 0.03 52 A0 25 2,36 do 2,82
Deneb Labud 1.25 200000 A2 3550 203 ± 17
Altair Orao 0.77 10 A7 16.6 1,63 do 2,03

Vidi također[uredi]

Izvori[uredi]

  1. Patrick Moore (20 October 1983). Patrick Moore's History of astronomy, Macdonald.
  2. Alice Mary Matlock Griffiths (1913), The Stars and Their Stories: A Book for Young People.
  3. Lt. Col. William E. Hubert, USAF (Ret.) (December 1, 2006). Pilot Here Or Pile It There: A Memoir, AuthorHouse.