Frane Matošić

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 333042 od 17. studeni 2021. u 06:35 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Trener/izbornik/igrač +{{Infookvir nogometaš/trener/izbornik))
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Frane Matošić
Datoteka:Frane Matosic.jpg

Osobni podatci
Puno ime Frane Matošić
Rođenje 25. studenog 1918.
Smrt 29. listopada 2007.
Igračka karijera*
Godina Klub Nast. (gol.)
1935.1939.
1939.1940.
1940.1941.
1942.1943.
1944.1956.
HNK Hajduk Split
BSK Beograd
HNK Hajduk Split
Bologna
HNK Hajduk Split
0073 00(54)
0014 000(9)
0008 00(13)
0028 00(13)
0196 0(122)
Reprezentativna karijera
1938.1953. Jugoslavija 0016 000(6)
Trenerska karijera
1957.
1959.1961.
1961.1962.
1962.
1964.
HNK Hajduk Split
RNK Split
Tunis
RNK Split
HNK Hajduk Split
Bilješke

* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima
broje se samo za ligu iz koje je klub.

Portal o životopisima
Portal o športu

Frane Matošić (Split, 25. studenog 1918. - Split, 29. listopada 2007.), bio je hrvatski nogometaš i nogometni trener. Stariji mu brat Jozo, također je velikan Hajdukove i hrvatske nogometne povijesti.

Igračka karijera[uredi]

Mural s Matošićevim likom u Splitu.

Za splitskog Hajduka je odigrao 739 susreta, u kojima je postigao 729 pogodaka postavivši time nenadmašiv rekord kluba u broju nastupa i broju postignutih pogodaka. Za "bile" je igrao u 16 sezona, a prvi put je zaigrao za klub 12. svibnja 1935. godine protiv sarajevske Slavije (10:1) s manje od 17 godina, te nastup obilježio s tri pogotka.

Za vrijeme služenja vojnog roka sezone 1938./39. igrao je za beogradski BSK, a sezone 1942./43. za talijansku Bolognu je odigrao jednu sezonu, prekinutu kapitulacijom Italije u Drugom svjetskom ratu, te bio najbolji strijelac lige. Vratio se već naredne godine kad je čuo kako se Hajduk prebacio na Vis. Svo ostalo vrijeme bio je standardni prvotimac Majstora s mora za koje je nastupao u 40 zemalja, na svih 5 kontinenata.

Na terenu poznat kao veliki Hajdukov kapetan, igrač kojem nitko nije proturiječio i koga su svi morali slušati, u privatnom je životu bio skroman obiteljski čovjek. Koliko je bio karakteran, ali i cijenjen potvrđuje priča po kojoj je dva puta odbio prijedlog maršala Tita da se Hajduk prebaci u Beograd i preimenuje u Partizan. Tito ga je respektirao i poslušao. Štoviše, kasnije je naredio da se Matošić vrati u Komunističku partiju nakon što je iz nje bio izbačen zbog navodnih nereda na utakmici s Crvenom zvezdom (udario beka Branka Stankovića).

Matošić je bio također izuzetno prgav i ponosan. U razdoblju kad je Hajduk dominirao prvom ligom, u prvoj polovici 1950-ih godina dva su puta bili onemogućeni u osvajanju naslova. Zato je Matošić izazvao skandal u NSJ-u kad je upao na sjednicu i pitao: "Imate li ovdje barem gram poštenja?". Mnogo godina potom sjedio je u predsjedničkoj loži Poljuda na utakmici s Italijom (1:1) zajedno s pokojnim predsjednikom dr. Franjom Tuđmanom te mu se suprotstavio ustvrdivši kako je "njegova" Croatija nedodirljiva i privilegirana na jednoj strani lige, a svi ostali su potisnuti na drugu.

Datoteka:MIUnuk.jpg
Frane Matošić i njegov unuk snimljeni 1979.

Od kluba se oprostio 1956. godine u utakmici protiv Spartaka iz Subotice u Splitu (4:1).

Reprezentativna karijera[uredi]

Dugo godina je nastupao i za jugoslavensku izabranu vrstu, za koju je nastupio 16 puta, postigavši 6 pogodaka. Debitirao je pogotkom 8. svibnja 1938. protiv Rumunjske (1:0), a posljednji je nastup imao 9. svibnja 1953. godine s Grčkom (1:0) u Beogradu, i opet svoj nastup obilježio pogotkom u 20. minuti.

Postignuća[uredi]

Četiri je puta s Hajdukom osvajao titulu državna prvaka: 1941. (prvenstvo Hrv. nogometnog saveza), 1950., 1952. i 1955. Osvajač je srebrnog odličja na OI 1948. u Londonu, te dobitnik nagrada za životno djelo grada Splita, odnosno, Hrvatskog olimpijskog odbora. Odlikovan je i Ordenom bratstva i jedinstva.

Trenerska karijera[uredi]

Datoteka:FRANE i UNUK.jpg
Frane Matošić prvi sa desne strane i njegov unuk Frane - Dražen Spain. Frane Matošić bio je oženjen za suprugu Kseniju s kojom je imao kćer Katju (kasnije udatu Spain) koja mu je podarila unuke, sina Frana - Dražena i kćer Kseniju (udanu Rakuljić) te ima danas tri praunuka, to su Ivan Rakuljić, i Frane i Duje Spain.Treci unuk, Igor, sin je njegove druge kćeri Milojke.

Nakon što je prestao aktivno igrati, nastavio je sudjelovati u nogometu kao trener, i to uspješno. Bio je Hajdukovim trenerom (nedugo nakon što je njegov stariji brat Jozo vodio klub) od siječnja 1957. do lipnja 1958. godine. Kratko je vrijeme bio tehnički direktor, te čak i predsjednik kluba. Jedno vrijeme je bio izbornikom tuniške izabrane vrste.

Preminuo je u rodnom gradu, 29. listopada 2007. godine kao jedan od posljednih igrača generacije s početka 1950-ih. U njegovu je čast Hajduk započeo utakmicu minutom šutnje, te ju odigrao s crnim trakama oko ruku igrača.

Statistika u Hajduku [1]
Natjecanje Nastupi Zgoditci
Prvenstvo 270 179
Kup 28 20
Superkup 0 0
Međunarodne 2 1
Splitski podsavez 9 12
Ukupno 309 212

Prijateljske 430 517
Sveukupno 739 729

Matošići u Hajduku[uredi]

Izvori[uredi]

Vanjske poveznice[uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke na temu: Frane Matošić.