Jerko Leko
| Jerko Leko | ||
|---|---|---|
| 200px
| ||
| Država |  Hrvatska
| |
| Osobni podatci | ||
| Puno ime | Jerko Leko | |
| Rođenje | 9. travnja 1980. | |
| Visina | 187 cm | |
| Trenutačni klub | Igračka mirovina | |
| Položaj | vezni igrač | |
| Igračka karijera* | ||
| Godina | Klub | Nast. (gol.) |
| 2000. – 2002. 2002. – 2006. 2006. – 2010. 2010. 2011. – 2015. 2014. – 2015. 2015. – 2016. |
Dinamo Zagreb Dinamo Kijev Monaco Bucaspor Dinamo Zagreb → Lokomotiva (posudba) Lokomotiva |
45 (5) 61 (7) 85 (4) 30 (2) 63 (5) 1 (0) 54 (4) |
| Reprezentativna karijera | ||
| 1999. 2000. 2001. 2002. – 2009. |
Hrvatska do 19 Hrvatska do 20 Hrvatska do 21 Hrvatska
|
2 (0) 3 (0) 1 (0) 59 (2) |
| Trenerska karijera | ||
| 2017. – 2021. 2021. 2021. |
Lokomotiva do 19 godina Hrvatski dragovoljac Lokomotiva Zagreb | |
| Bilješke | ||
|
* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima | ||
| Portal o životopisima | ||
| Portal o športu | ||
Jerko Leko (Zagreb, 9. travnja 1980.) bivši je hrvatski nogometni reprezentativac.
Klupska karijera
Godine 2000. započinje njegova karijera u Dinamu s kojim je i danas emotivno vezan. Neko vrijeme u Maksimiru nisu znali s kakvi talentom raspolažu i Jerko odlazi na posudbu u NK Sesvete. U Dinamo se vraća kao potpun igrač i u sezoni 2001./02. osvaja hrvatski Kup.
U finalu protiv Varteksa, Leko je postigao pogodak te je proglašen za igrača susreta. Dinamo je polako shvatio da neće moći zadržati Leku u svojim redovima i već 2002. godine kijevski Dinamo dovodi ga kao najskupljeg igrača u povijesti kluba za 5,5 milijuna eura.
U prvoj sezoni ukrajinski Dinamo s Lekom osvaja duplu krunu. U veljači 2006. godine Leko je između brojnih opipljivih ponuda odabrao onu iz Kneževine.[1] Trogodišnji ugovor s Monacom potpisao je svega tjedan dana uoči početka SP-a u Njemačkoj. U Monacu se ispočetka nije dobro snašao, većinom zarađujući hrpu žutih kartona, da bi kasnije postao nezamijenjiv među početnih 11. Na 18. rujna 2010. Leko je potpisao 2-godišnji ugovor za turski klub Bucaspor.[2]
U svibnju 2011. potpisao je dvogodišnji ugovor s Dinamom.[3]
U kolovozu 2014. Jerko odlazi na posudbu u Lokomotivu.[4]
U svibnju 2015. godine je Leko objavio kraj svoje igračke karijere. Nakon završene igračke karijere Leko je i dalje ostao u nogometu. Pohađao je nogometnu akademiju te bi trebao dobiti UEFA B licenciju.[5] U 36. kolu 1. HNL je se Leko oprostio na Maksimiru protiv Dinama, klubu u kojem je i počeo karijeru. U tom susretu je Dinamov vratar Eduardo u 27. minuti ispucao loptu u aut da bi Leko mogao izići iz igre. Dobio je pljesak i skandiranje publike, prije utakmice i darove Lokomotivina predsjednika Tina Doličkog i Dinamova Mirka Barišića.[6]
Reprezentativna karijera
Leko je s reprezentacijom nastupio na EP-u Portugalu, i to svega 22 minute. Iako nije uvršten u Jozićevu momčad za Japan i Koreju, igrao je u kvalifikacijama. Leko može igrati sve pozicije u veznom redu, te na desnom boku može biti alternacija Dariju Srni.
Debitirao je protiv Mađarske sredinom 2002. godine, a na Svjetskom prvenstvu je odigrao dva susreta, ukupno 78 minuta.
Priznanja
Klupska
- Ukrajinska Premier liga (2): 2002./03., 2003./04.
- Ukrajinski nogometni kup (3): 2002./03., 2004./05., 2005./06.
- Prvak Hrvatske (6): 1999./00., 2002./03., 2011./12., 2012./13., 2013./14., 2014./15.
- Hrvatski nogometni kup (3): 2000./01., 2001./02., 2011./12.
- Hrvatski nogometni superkup (2): 2002., 2013.
Izvori
- ↑ Jerko Leko potpisao za Monaco, pristupljeno 8. travnja 2006.
- ↑ Jerko Leko potpisao za Bucaspor, pristupljeno 21. lipnja 2010.
- ↑ Jerko Leko potpisao za zagrebački Dinamo, pristupljeno 25. svibnja 2011.
- ↑ Jerko Leko na posudbi u zagrebačkoj Lokomotivi, pristupljeno 5. kolovoza 2014.
- ↑ Leko se oprašta na Maksimiru: Uskoro u ulozi trenera, preuzeto 26. srpnja 2016.
- ↑ Dinamo uvjerljiv za kraj! Jerko Leko se emotivno oprostio na Maksimiru, preuzeto 26. srpnja 2016.
