Trotočje

	…
Razgodak
	bjelina ( ) ; crtica ( ‒ ) ( – ) ( — ) ( ― ); dvostruka crtica ( = ) ; dvotočje ( : ); izostavnik ( ' ) ( ’ ); kosa crta ( / ) ; navodnici ( ‘ ’ ) ( “ ” ); spojnica ( - ) ( ‐ ); točka ( . ); točka sa zarezom ( ; ); trotočje ( … ) ( ... ); upitnik ( ? ); uskličnik ( ! ); zagrade ( ( ) ) ( [ ] ) ( { } ) ( ⟨ ⟩ ); zarez ( , )
Tipografija
	znak at ( @ ) ; ampersand ( & ) ; bullet ( • ) ; donja crta ( _ ) ; križić ( † ) ; obrnuta kosa crta ( \ ) ; okomita crta ( \| ); paragraf, odlomak (§, ¶) ; povisilica ( # ) ; stupanj ( ° ) ; tilda ( ~ ) ; zvjezdica ( * )

Trotočje ( ... ) razgodak je kojim se označava da je tekst izostavljen, nenaveden ili nedovršen.

Uporaba u jeziku

Nedovršenost

Trotočje se koristi na mjestima gdje čitatelji mogu sami nadopuniti tekst:

Ivana Brlić-Mažuranić, „Čudnovate zgode šegrta Hlapića”

- "Eh! na onu stranu više nema prolaza", - pomisli Regoč - i više ništa nije znao o tom pomisliti, nego se okrene, ostavi brdo zasuto, a za brdom Kosjenku, i pođe natrag putem, kud bijahu došli od Legena...

Deset godina kasnije... (primjerice u filmovima)

Trotočje se stavlja i na kraju prekinutog teksta koji se nastavlja:

Meša Selimović, „Derviš i smrt”

– Dobro – rekao sam stišavajući srdžbu, jer nisam htio da je pokažem pred ovim čovjekom. – Reci svojim prijateljima...

– I tvojim.

– Reci tim prijateljima da im zahvaljujem na poruci, iako su mogli i sami da mi to kažu.

Pisac može trotočjem čitatelju prepustiti početak ili završetak misli:

Tin Ujević, „Vreva, berba”

... Te tako mi se učinilo da bih, jednoga dana, mogao voljeti zemlju koja ne bi bila suviše skupa; ovako, blagu, skoro bez svega.

Dragutin Domjanić, „Ide noć...”

Spomen mi je dragi došel,
Ali taki zginul proć,
Jesen ti je v mojoj duši,
Ide, ide noć...

Izostavljanje

Trotočje služi da bi se označio izostavljeni ili nenavedeni tekst. Da bi se izbjegla pomutnja pripada li trotočje izvorniku ili ne, obično se stavlja u zagrade:

Nives Opačić, „Plače kao ljuta godina”

God - polazište za godinu - indoeuropska je, baltoslavenska, praslavenska i sveslavenska riječ vremenskoga značenja, no ne znači samo niz od 365 ili 366 dana, nego prije svetkovinu (crkveni god), praznik, imendan/rođendan, zatim proširenje debla u širinu u obliku koncentričnih prstenova u tom vremenu, pa tek onda annus, godinu.
(...)
Međutim, ima hrvatskih krajeva i govora gdje se za vremenski niz od 365 dana i za pojedine njegove dijelove mjesto riječi godina rabi riječ leto/lito.

Stanka

Trotočje dolazi kad se želi označiti isprekidani govor s većim stankama (koje bi se inače označavale crticom, zarezom ili drugim znakovima):

Antun Gustav Matoš, „Zvono”

Tiho... Zvono ćuti... Misli žderu...
O, kako tišti kajanje u veče!
Tama... Sâm sam... Samac u tuđini!
Na čelu, ljubo, tvoj me cjelov peče...

Ja... ja ne znam... n... nisam to htio...

Nabrajanje

Trotočje služi i u nabrajanju te označava da takvih primjera ima više, ali se svi ne navode:

Primjeri turcizama: admiral, boja, div, jastuk, kavez, kesten, majmun, pamuk, šećer, višnja...

Uporaba izvan jezika

Matematika

U matematici trotočje zamjenjuje neke dijelove skupa i zapravo označava da se niz ili uzorak nastavlja na jednak način:

[math]\displaystyle{ 1+2+3+\cdots+98+99+100 }[/math] (zbroj svih prirodnih brojeva od 1 do 100)

[math]\displaystyle{ \pi = 3.141\;59 \ldots }[/math] (nisu navedene sve znamenke broja Pi)

[math]\displaystyle{ a_1 + a_2 + a{}_3 + \cdots + a_n }[/math] (zbroj svih članova niza)

Koristi se i u matricama umjesto članova koji nedostaju:

[math]\displaystyle{ I_n = \begin{bmatrix}1 & 0 & \cdots & 0 \\0 & 1 & \cdots & 0 \\\vdots & \vdots & \ddots & \vdots \\0 & 0 & \cdots & 1 \end{bmatrix} }[/math]