Upitnik

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 31752 od 16. kolovoza 2021. u 05:50 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatski unos stranica)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Skoči na:orijentacija, traži
 ?
Razgodak

bjelina (   )
crtica ( ) ( ) ( ) ( )
dvostruka crtica ( = )
dvotočje ( : )
izostavnik ( ' ) ( )
kosa crta ( / )
navodnici ( ‘ ’ ) ( “ ” )
spojnica ( - ) ( )
točka ( . )
točka sa zarezom ( ; )
trotočje ( ) ( ... )
upitnik ( ? )
uskličnik ( ! )
zagrade ( ( ) ) ( [ ] ) ( { } ) ( ⟨ ⟩ )
zarez ( , )

Tipografija

znak at ( @ )
ampersand ( & )
bullet ( )
donja crta ( _ )
križić ( )
obrnuta kosa crta ( \ )
okomita crta ( | )
paragraf, odlomak (§, )
povisilica ( # )
stupanj ( ° )
tilda ( ~ )
zvjezdica ( * )

Upitnik ( ? ) razgodak kojim se označava upitnost, odnosno pitanje.

Povijest

Vjeruje se da mu oblik dolazi od latinske riječi quaestion = pitanje, koja se kratila u Qo. Q se pisao iznad maloga slova o te se s vremenom to pretvorilo u današnji simbol.

Mogući nastanak znaka upitnika
Mogući nastanak znaka upitnika

Druga pak teorija tvrdi da je u 9. st. krivulja oponašala intonaciju pitanja.

Uporaba u jeziku

Rečenice

Upitnik označava upitne rečenice, pitanja koje se može sastojati od jedne riječi ili više njih:

  • Tko? Ja? A ti to nisi vidio? Pa gdje si bio toga dana?


Upitnik dolazi i kod retoričkih pitanja koja ne traže odgovor:

  • Što te sputava, srce moje, da ne progovoriš iz dubina
Kao orgulje skrivene u crnom lišću noći? (Dragutin Tadijanović)


Ako nekoliko upitnih rečenica slijedi jedna iza druge, a čine smislenu cjelinu, upitnik se može staviti samo iza posljednje, a ostale se odjeljuju zarezom ili povezuju veznicima:

  • Reci mi kako da ti pomognem, gdje da tražim, koga da pitam?


Ako se pita samo jednim dijelom rečenice, upitnik se stavlja iza te riječi ili dijela, a dalje se nastavlja malim slovom:

  • Nešto mu je rekao, a što? to nitko ne zna.


Upitnik ne dolazi iza neupravnih pitanja:

  • Reci mi tko je napravio nered. Povjerio mi je odakle su zapravo došli.


Ako upitna rečenica završava vokativom, ostavlja se upitnik i ne dodaje uskličnik:

  • Kamo ćeš, vraže?


Naslovi

Upitnik u naslovima ne dolazi ako rečenica nagoviješta objašnjenje, a ne pitanje:


Ako je ipak težište na pitanju, upitnik se stavlja:

  • Neću ili ne ću?
  • Pogreška ili pogrješka?
  • Sport ili šport?

Ostalo

Upitnik može stajati kao znak šutnje u razgovoru:

- Gdje kupuje Superman?
- ?
- U supermarketu!


Ako je neki podatak nepotvrđen ili nesiguran, može se upitnik staviti unutar zagrada da bi se označila ta nepouzdanost:

  • Kralj Zvonimir umro je 1089. (?) godine.


Upitnik i uskličnik

Ako se nekim pitanjem ujedno žele izraziti i jače emocije, ushit, oduševljenje, čuđenje itd., iza upitnika može se staviti i uskličnik:

  • Ne mogu vjerovati da to govoriš! Ja da sam to učinio?! Ja?!
  • Pa kako da ja to znam?!