Esperantska abeceda

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 29966 od 13. kolovoza 2021. u 01:32 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatski unos stranica)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Skoči na:orijentacija, traži

Esperantska abeceda sastoji se od 28 slova.

Velika slova
A B C Ĉ D E F G Ĝ H Ĥ I J Ĵ
K L M N O P R S Ŝ T U Ŭ V Z
Mala slova
a b c ĉ d e f g ĝ h ĥ i j ĵ
k l m n o p r s ŝ t u ŭ v z

Izgovora se kao i u hrvatskom, a slova kojih nemamo izgovaraju se ovako: ĉ = ć; ĝ = đ; ŝ = š; ĵ = ž; ŭ = kratko u; ĥ = tvrdo, grleno H.

"ŭ" dolazi samo u parovima: aŭ, eŭ, koji se izgovaraju kao jedan slog, a ne dva. "ĥ" je gotovo sasvim nestalo iz jezika; zamjenjuje se slovima K ili H.

Slova kojih nema u hrvatskom su: ĉ, ĝ, ĥ, ĵ, ŝ, ŭ. Na računalu ili pisaćem stroju, ako ih nema, koriste se uglavnom kombinacije s "x" (cx, gx, hx, jx, sx, ux), s "h" (ch, gh, h, jh, sh, u), s "^" ili s apostrofom. Preporučujem "x", jer "ch" i "sh" postoje u stranim imenima, “^” se na nekim računalima vidi drugačije, a "x" je dobar i za sortiranje. Danas su esperantski znakovi već definirani u ISO-Latin 3 standardu, te u Unicodeu.

Napomena: jezici u kojima je esperanto prvi put predstavljen ne razlikuju Č i Ć. toga neki esperantisti kažu da npr. Ĉ nije ni jedno od njih, nego nešto srednje, ili odabiru Č. Ipak, u praksi se izgovara malo mekše, pa je gornje objašnjenje najpraktičnije.

Izvori

  • Knjiga "Esperantski mozaik"; sastavio Davor Klobučar.