Franjevački samostan i crkva sv. Ivana Krstitelja u Konjicu
|
Franjevački samostan
| |
|---|---|
 | |
| Lokacija | Konjic |
| Koordinate | 43°39′14″N 17°57′48″E / 43.65384°N 17.96321°E |
| Godine izgradnje | 1895. (crkva) 1919. (zvonik) 1939. (samostan) |
| Godina završetka | 1909. (crkva) 1919. (zvonik) 1940. (samostan) |
| Religija | rimokatoličanstvo |
| Patron | sv. Ivan Krstitelj |
Franjevački samostan i crkva sv. Ivana Krstitelja u Konjicu jesu rimokatolički samostan i crkva koji pripadaju franjevcima. Posvećeni su sv. Ivanu Krstitelju.
Zemljopisni položaj
Nalazi se nedaleko od ušća Trešanice u Neretvu, gdje Neretva čini "koljeno". Kompleks objekata je u središtu Konjica u Omladinskoj 1, podno brda Vrtaljice. Mjesto gdje su sagrađeni blizu mjesta gdje su prije postojali samostan i crkva, podignuti sredinom 14. stoljeća. [1]
Povijest
Samostansko područje Konjica pripadalo je franjevačkoj provinciji Bosni Srebrenoj. Nakon podjele franjevačke provincije na Bosnu Hrvatsku i Bosnu Srebrenu 1514. godine, konjički je samostan pripao Bosni Srebrenoj.[2] U 14. stoljeću ovdje je bio stari samostan, koji je srušen. Današnju župu osnovao je apostolski vikar fra Rafo Barišić pri pohođenju konjičkog kraja 1838. godine.[1]
Današnji objekti imaju sljedeću povijest. Crkva je građena u više etapa. Samu zgradu gradilo se od 1895. do 1897. godine. 1909. je godine završen interijer. Dogradnja zvonika bila je 1919. godine. Od 1939. godine građena je zgrada koja je poslije proglašena samostanom. Gradnja je dovršena 1940. godine. Samostanom je proglašena tek 1970. godine.[3][1] Dosta je oštećena u drugome svjetskom ratu. Poslije je obnavljana u više navrata. 1969. godine podignuta su tri pomoćna objekta - vjeronaučne dvorane. Znatno je oštećena u srpskim i bošnjačkim napadima.[4] Oštećenja su bila i na crkvi i samostanu. 1992. su srpske snage u svibnju minobacačima i topništvom oštetile crkvu i samostan. 26. svibnja na i oko samostana palo je 70-ak granata. 28. lipnja i 26. studenoga samostan je pogođen zapaljivim granatama, od kojih su izbijali požari. Župljani i vatrogasci su ih uspjeli ugasiti. Tri četvrtine krova uništeno je na samostanu, svi prozori i vrata su popucali, a mala samostanska dvorana je teško oštećena u napadu 14. svibnja.
7. studenoga 1992. velika je dvorana ostala bez prozorskih stakala. Samostansku i župnu crkvu srpske su snage granatirale 23. lipnja, 2. srpnja u sredinu krova te 11. kolovoza. Na zvoniku je krovni vrh probušen raketom 7. svibnja 1992. godine. Na crkvi su oštećeni svi prozori, krov, strop, zidovi i dobrim dijelom unutrašnjost. Armija BiH također je napadala crkvu. Prvi napad na kompleks bilo je granatiranje 15. travnja 1993. godine, pri čemu je na stubište ispred ulaznih vrata samostanske crkve pala granata većeg kalibra. Od detonacije su popucali svi prozorski najloni na samostanskom kompleksu. 12. svibnja 1993. godine malo iza podneva, pripadnici Armije BiH su na kat ubacili eksplozivnu napravu koja je načinila više štete nego sva dotadašnja srpska granatiranja i raketiranja.[nedostaje izvor] Ukupno su od travnja do početka listopada 1993. pripadnici Armije BiH na samostan i crkvu ispalili 27 granata različita kalibra.
Crkva je obnovljena poslije 1995. godine. [4][1]
Danas su franjevački samostan i crkva u Konjicu pod nadležnošću Hercegovačke franjevačke provincije BDM.[5]
Arhitektura
Kompleks objekata čine samostanska crkva sv. Ivana Krstitelja, samostanska zgrada, tri pomoćna objekta i pokretna baština. Pomoćni objekti su vjeronaučne prostorije - dvorane.[4][3][1]
Crkvu je projektirao Josip Vancaš u historicističkom stilu uz osobine neoromanike, jedan od najvažnijih arhitekata svog doba u BiH. Izvedba gradnje nije bila prema tom projektu. U usporedbi s ostalim projektima koje je Vancaš nacrtao, konjička katolička crkva relativno je skromnih dimenzija. Usprkos tome je najvrjednija građevina iz vremena Austro-Ugarske podignuta u Konjicu. Vrijedna je materijalno, estetski i po činjenici da je djelo ovog uglednog arhitekta.[4][1]
Samostan je jednostavna građevina. Krov je na četiri vode. Pokrov je biber-crijep.[4]
Pomoćni objekti su vjeronaučne prostorije. To su tri velike dvorane. Sagrađene su kao zasebni arhitektonski element. Naslonjen je na zgradu crkve. [4]
Sve građevine i urbanistički vizualno zaokružuju cjelinu. S triju strana tvore zatvoreno središnje dvorište. [4]
U okviru cjeline djeluje samostanski muzej, tj. Galerija samostana.[4] Izlošci su zbirka slika, skulptura, knjiga, misnoga posuđa i ruha i etnološka zbirka.[3] Zbirka je grupirana u galeriju slika i skulptura, etnološku zbirku i riznicu. Vrijedni je izložak portret sv. Paškala Bojlonskog s kraja 16./početka 17. stoljeća, zatim djelo Ivana Tišova Polaganje Krista u grob i pozlaćeni kalež sa zapisom majstora Josipa Vasiljevića iz 1758. godine.[4]
Zaštita
Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika BiH ovu je građevinsku cjelinu proglasila nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine[3] svibnja 2006. godine.[4]
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 Novinarstvo!!! Svetišta i župe sv. Ivana Krstitelja Crkve u Hrvata, petak, 10. ožujka 2017. (pristupljeno 3. prosinca 2018.)
- ↑ Bosna Srebrena Od zauzeća Bosne do podjele Provincije (1463 - 1514) (pristupljeno 3. prosinca 2018.)
- ↑ 3,0 3,1 3,2 3,3 Turistička zajednica Hercegova-ko-neretvanske županije Franjevački samostan Sv. Ivana Krstitelja (pristupljeno 3. prosinca 2018.)
- ↑ 4,0 4,1 4,2 4,3 4,4 4,5 4,6 4,7 4,8 4,9 (boš.) Općina Konjic Nacionalni spomenici - Franjevački samostan i crkva sv. Ivana Krstitelja u Konjicu (pristupljeno 3. prosinca 2018.)
- ↑ Hercegovačka franjevačka provincija Uznesenja BDM Konjic - samostan sv. Ivana Krstitelja (pristupljeno 3. prosinca 2018.)