Alvise Vivarini

PREUSMJERI Predložak:Infookvir likovni umjetnik

Alvise Vivarini (* Murano, 1442. - † Venecija oko 1505.^[1]), je venecijanski slikar na prijelazu gotike u renesansu, iz poznate porodice Vivarini uz Giovannija Bellinija najpoznatiji slikar grada na laguni.

Životopis

Alvise Vivarini je bio sin Antonija Vivarinija i nećak Bartolomea Vivarinija poznatih venecijanskih slikara, koji su vodili dobro uhodanu slikarsku bottegu u drugoj polovici 15. stoljeća^[1]. Slikarstvu su ga učili otac i stric, njegovi rani radovi otkrivaju utjecaj Giovannija Bellinija i Lazzara Bastianija, u svom kasnijem radu upoznao se sa padovanskim slikarstvom i djelom Mantegne i pao pod njegov utjecaj.

Najranije djelo Alvisa Vivarinia je oltarna pala Poklonstvo Kristu iz 1475. za samostan Montefiorentino (Marche). Između 1483. – 1485. godine radio je u Južnoj Italiji, slikajući oltarne slike u Barletti (1483.) i Napulju (1485]]).

Zajedno s Giovannijem Bellinijem je 1488., radio je na slikama (danas izgubljenima) za Duždevu palaču u Veneciji (Salone del Gran Consiglio)^[1]. Njegovo posljednje djelo je oltarna pala, za crkvu Santa Maria dei Frari u Veneciji koju je započeo slikati 1503., ali je umro pa ju je završio Marco Basaiti.^[1]

U odnosu na svog oca i strica, Alvise Vivarini je najviše držao korak s vremenom, ugledavši se na ranorenesansne padovanske slikare Mantegnu i Messinu. On se najviše odmaknuo od venecijanskog ukusa toga vremena, kao što to zorno pokazuje Portret nepoznatog muškarca iz 1497., (danas u National Gallery London) koji je strogo individualiziran pravi renesansni psihološki portret. Ipak njegove slike još nemaju prozračnost i mekoću sjena kao kod njegova uzora Antonella da Messina, već su ostale pomalo tvrde i ukočene.

Njegove slike, danas se čuvaju u brojnim muzejima širom svijeta;