Strateška obrambena inicijativa

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 275876 od 1. studeni 2021. u 07:51 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatski unos stranica)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Cilj programa rata zvijezda bio je pronaći tehnologije za presretanje dolazećih projektia i njihovo uništavanje visoko iznad Zemlje.

Rat zvijezda je popularni naziv za američki vojni istraživački program - "Strateška obrambena inicijativa" (engl. Strategic Defense Initiative ili SDI), koji je 1983. pokrenuo američki predsjednik R. Reagan. Sam naziv je iskovan prema američkome znanstveno-fantastičnomu filmu Zvjezdani ratovi (eng. Star Wars) G. Lucasa iz 1977.

Koncept[uredi]

Koncepcija programa temeljila se na razvoju zemaljskih i svemirskih sustava za zaštitu SAD-a od napada strateških nuklearnih balističkih projektila, a u manjoj mjeri i uvođenje oružja za takvu obranu. Cilj programa bio je pronaći tehnologije za presretanje dolazećih raketa i njihovo uništavanje visoko iznad Zemlje. Zamisao je bila da se u svemiru i na kopnu razmjeste "oružja usmjerene energije" (laseri, snopovi subatomskih čestica) ili oružja s kinetičkom energijom (rakete, elektromagnetski topovi) pod središnjim nadzorom superračunala. Troškovi razvoja i postavljanja takva sustava bili su procjenjivani na 100 do 1000 milijardi američkih dolara, a u prvih 6 godina bilo je utrošeno oko 30 milijardi. Osim zbog velikih troškova, program je doživio mnoge kritike kao neizvediv, pa nikada nije do kraja proveden.[1] Jedan od bitnih ljudi koji su Reagana poticali na razvoj S.O.I.-a bio je, čini se, dr. Edward Teller, koji je ranije igrao važnu ulogu u razvijanju vodikove bombe.[2] Dodatna ideja koju je Regan htio postići ovim programom bila je da se kroz jačanje izdvajanja za obranu, prisili Sovjete čine isto žele li držati korak, u uvjetima u kojima je sovjetski proračun ionako bio jako napregnut.[3] Dok je s novom politikom Reagan podigao izdvajanja za obranu na 7% BDP-a, SSSR je u osamdesetima dizao izdvajanja za obranu s 22% BDP-a na čak 27% BDP-a.[3]

Sovjetska reakcija[uredi]

Iako je bila riječ o prvenstveno obrambenom oružju, sovjetske čelnike iznimno je uznemiravala pomisao da Sjedinjene Države razviju ovakvo oružje jer je to značilo otpadanje dotadašnje doktrine "Osiguranog uzajamnog uništenja" (engl: Mutually Assured Destruction - MAD), koja je određivala strateški odnos snaga na globalnoj razini. U teoriji je također i davala mogćnost državi koja razvije ovakvo oružje da arbitrarno izvede prvi nuklearni udar a da druga strana nije u stanju na njega uzvratiti.[4] Kao odgovor na S.O.I. sovjetski čelnik Jurij Andropov razmatrao je nekoliko opcija:

  • povećanje broja projektila[5]
  • ojačavanje vlastitih lansirnih silosa kako bi ih bilo teže uništiti nuklearnim udarom[5]
  • postavljanje mamaca na ICBM-ove kako bi ih bilo teže presresti[5]
  • razmještanje podvodnih projektila na koje štit iz svemira ne bi imao utjecaj[5]
  • tajno razmještanje nuklearnih projektila blizu SAD-a (poput Kubanske krize iz 1962.) kako bi ojačao pregovaračku poziciju za uklanjanje S.O.I[5]

Summit u Reykjaviku 1986.[uredi]

Nakon dobrog starta summita u Reykjaviku u listopadu 1986., gdje su i Reagan i Gorbačov relativno brzo našli zajednički jezik, na američki prijedlog početi su pregovori o kompletnoj eliminaciji svih strateških nuklearnih projektila, odnosno potpunoj denuklearizaciji. Gorbačov je pristao, ali je takav potez uvjetovao američkim odustajanjem od "Ratova zvijezda", što je pak Reagan beskompromisno odbijao. U konačnici je zbog tvrdih stavova koje su obje strane držale ovakva opcija otpisana.[6]

Izvori[uredi]



Nedovršeni članak Strateška obrambena inicijativa koji govori o ratovanju ili oružju treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.