Tvrđava Brod barokna je pogranična tvrđava na rijeci Savi, a ujedno i spomenik nulte kategorije i znamenitost Slavonskog Broda koja čini njegovu jezgru.
U Brodu, jednom od važnih strateških i prometnih mjesta koje je nadziralo najvažniji prijelaz na Savi prema Bosni i povezivalo glavne trgovačke putove, između 1715.-1780. godine izgrađena je velika Carska i kraljevska slavonska pogranična tvrđava Brod.
Svojim protežnostima, ovaj je barokni sklop utvrda najveća građevina svoje vrste u Hrvatskoj, a među većima u Europi. Tvrđavu je pod punom spremnošću moglo braniti 4 000 vojnika, a pričuve vode i živeži omigućivale su izdržavanje i tridesetodnevne opsade. Na bedemima i bastionima bilo je 150 topova. Unutar kvadratnog prostora tvrđave podignute su tri vojarne i kapela svete Ane, barokno djelo Hildebranta. Rezidencija unutar utvrde služila je i kao rezidencija suvremene velikaške obitelji iz drugog ogranka loze Zrinskih.
Kvadratna tvrđava s hornwerkom prema rijeci Savi i ravelinima na tri preostale strane građena je od 1715. g. prema projektima Willera i Perette, a po izravnom nalogu princa Eugena Savojskog u jeku priprema za rat s Turskom (1716.-1717.). Neobično velike protežnosti tvrđavskog kvadrata proistekle su iz Willerove analize dimenzija zatečenog utvrđenog gradskog naselja Brod, na koje je nova tvrđava izravno naslonjena. Drugu fazu gradnje Tvrđave obilježava niz intervencija od 1726. do 1731. g. glavnog projektanta svih tvrđava na Granici, Nicolausa Doxata de Demoreta, velikog nastavljača nizozemske fortifikacijske škole Mennoa van Coehorna, porijeklom Švicarca. Doxat je dodavanjem vanjskog prstena, sastavljenog od naizmjeničnih lineta i kontragardi preobrazio Tvrđavu u zvjezdasto utvrđenje jedinstvenih osobina u povijesti fortifikacijske arhitekture 18. st.