Muzikoterapija

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 257895 od 26. listopad 2021. u 04:18 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatski unos stranica)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Muzikoterapija
Muzikoterapija
Snaga glazbe Louisa Gallaita.
Znanstveno područje Društvene znanosti, humanističke znanosti
Klasifikacija znanosti u Hrvatskoj

Muzikoterapija (glazbena terapija, glazboterapija ili meloterapija) način je liječenja glazbom kod kojeg se glazbeno zvukovlje koristi kako bi se postiglo bolje fizičko, duhovno, društveno ili emotivno stanje čovjeka, bez ciljanoga razvijanja osobnih glazbenih vještina pjevanja ili sviranja. Glazbena terapija službeno je priznata paramedicinska disciplina u više desetaka zemalja u kojima je provodi nekoliko tisuća profesionalnih muzikoterapeuta.

Povijest[uredi | uredi kôd]

Terapijska svojstva glazbe bila su poznata već u antici, ali suvremena muzikoterapija razvila se tek polovicom 20. stoljeća. Suvremena muzikoterapija višedisciplinarna je i uključuje etnomuzikologiju, estetiku i psihologiju glazbe. Njeni pristupi, metode i konkretni postupci međusobno se razlikuju i usmjeruju prema znanstvenim koncepcijama iz kojih su proizišli (psihodinamička teorija, psihoanaliza, biheviorizam i drugi).

Načela i primjena[uredi | uredi kôd]

Glazba izravno djeluje na ljudski autonomni živčani sustav, dovodeći do različitih autonomnih tjelesnih reakcija, tako da za razumijevanje glazbe na tjelesnoj razini nije potrebna inteligencija i ona na isti način dopire do teško mentalno retardiranog bolesnika kao i do visoko obrazovanog pojedinca.

Muzikoterapija se provodi kao aktivna (sviranje, pjevanje) ili pasivna (slušanje), individualno ili u manjim skupinama. U terapiji se rabe temeljni glazbeni elementi kao štu su boja, forma, te glasnoća, trajanje i visina tona. Praksa je pokazala kako je najdjelotvorniji element ritam. Koriste se različiti tipovi i stilovi glazbe, poput slobodne improvizacije, komponiranih glazbenih djela, folklorne glazbe iz različitih kultura i jazza. Najdjelotvornija je u ponovnom uspostavljanju komunikacije prekinute nakon ozljede mozga ili zbog nekoga duševnoga poremećaja poput autizma, katatonije, depresije ili mentalne zaostalosti.

Izobrazba[uredi | uredi kôd]

U Hrvatskoj se muzikoterapija izučava na poslijediplomskoj razini u okviru studija kreativne terapije na Sveučilištu u Osijeku.[1] Osposobljavanje glazbenih terapeuta provodi Hrvatska udruga muzikoterapeuta.

Izvori[uredi | uredi kôd]

Bilješke i literatura
  • muzikoterapija, Hrvatska enciklopedija, www.enciklopedija.hr, pristupljeno 20. svibnja 2017.
  • meloterapija, Medicinski leksikon, medicinski.lzmk.hr, pristupljeno 20. svibnja 2017.
  • Degmečić, D., Požgain, I., Filaković P., Glazba kao terapija, International Review of the Aesthetics and Sociology of Music, Vol. 36 No. 2, 287-300, Hrčak, hrcak.srce.hr (engl.)
  • Marija Blanka Šmit, Glazbom do govora, Naklada Haid, Zagreb, 2001., ISBN 9536897040 <abbr title="Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.">nevaljani ISBN
  • Don Campbell, Mozart efekt: primjena moći glazbe za iscjeljivanje tijela, jačanje uma i oslobađanje kreativnog duha, Dvostruka duga, Čakovec, 2005., ISBN 9536516799 <abbr title="Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.">nevaljani ISBN
  • Darko Breitenfeld, Valerija Majsec Vrbanić, Muzikoterapija: pomozimo si glazbom, Music play, Zagreb, 2011, ISBN 9789537211059 <abbr title="Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.">nevaljani ISBN
  • Oliver Sacks, Muzikofilija: priče o glazbi i mozgu, Algoritam, Zagreb, 2012., ISBN 9789533160450 <abbr title="Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.">nevaljani ISBN

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Mrežna mjesta