| Sergio Endrigo | |
|---|---|
 Sergio Endrigo 1970-ih | |
| Rođen/a | 15. lipnja 1933. |
| Umro/umrla | 7. rujna 2005. Rim |
| Žanr/ovi | autorska glazba |
| Zanimanje | kantautor |
| Djelatno razdoblje | 1959. – 2005. |
| Internetska stranica | sergioendrigo.it |
| Nagrade | |
| Sanremo | |
| Značajni instrumenti | |
| gitara | |
Sergio Endrigo (Pula, 15. lipnja 1933. - Rim, 7. rujna 2005.), talijanski kantautor tzv. genoveške škole. Pobijedio je na Festivalu u Sanremu 1968. sa skladbom Canzone per te (tal.: Pjesma za te), drugo mjesto osvojio je 1969. s Lontano dagli occhi (tal.: Daleko od očiju) i treće mjesto 1970. s L'arca di Noè (tal.: Noina arka). Sudjelovao je na Euroviziji 1968. sa skladbom Marianne. Tijekom svoje karijere surađivao je s pjesnicima poput Piera Paola Pasolinija, Viniciusa de Moraesa i Giuseppea Ungarettija te s glazbenicima poput Toquinha i Luisa Bacalova. Bio je blizak prijatelj Arsena Dedića od 1965. sve do svoje smrti te je na njega imao veliki utjecaj. Nastupio je i na splitskom festivalu s pjesmom Kud plovi ovaj brod 1970., a na hrvatskom je snimio i Dedićevu pjesmu Odlazak (1979.).
Životopis
Sergio Endrigo rođen je 1933. godine u Puli, gdje mu je otac radio kao klesar. Otac mu umire kada je Sergiu bilo šest godina, a 1947., zajedno s brojnim istarskim Talijanima, odlazi s majkom iz Pule u Italiju, gdje gradi zapaženu kantautorsku karijeru. Premda je od 1965. navraćao u Hrvatsku te održavao koncerte, u svoju rodnu Pulu se vratio tek 1990. godine na poziv svojeg velikog prijatelja Arsena Dedića.
Ostavština
Skulptura "Noina arka" nazvana po Endrigovoj pjesmi "L'arca di Noe" o egzodusu pulskih Talijana brodom Toscana u Italiju 1947. postavljena je u pulskom parku nadomak Arene u čast na kantautora.[1]
Prepjevi
Arsen Dedić snimio je više obrada i prepjeva Endrigovih pjesama:
- La prima compagnia - Prva ljubav (1975.)
- Ofelia - Ofelija (1973.)
- Adesso si (1979.)
- La colomba - Golubica (1983.)
- Mani bucate - Rasipne ruke (2012.)
- 1947 (2015.)
Endrigova "1947" za nosač zvuka s jazz-obradama Endrigovih pjesama bila je posljednja pjesma koju je Dedić snimio prije smrti. Nosač zvuka s mnogim Endrigovim skladbama u izvedbi hrvatskih i slovenskih umjetnika "1947- hommage a Sergio Endrigo" objavljen je u Puli 2012.[2]
Kad je prvi put došao u Zagreb, bio je to siječanj 1965. On mi je bio kao stariji brat (...) svaki od nas predočio [bi mu] nešto od toga što radi. I kad sam mu ja odsvirao »Sanjam te«, onda je rekao: »To je moj čovjek, čovjek za mene«. Eto, tako je počelo sve. — A. Dedić, 2015.[3]
|
Vice Vukov 1964. je prepjevao Endrigovu pjesmu "Aria di neve" pod nazivom "Snježno vrijeme".[4]
Autorski sporovi
S glazbenikom Luisom Bacalovom Endrigo se dugo sporio na sudu za autorstvo motiva koji je Bacalov uporabio za temu filma Il postino (tal.: Poštar) koja je posvema nalikovala notama Nelle mie notti (tal.: U mojim noćima), pjesmi koju je Endrigo napisao s Riccardom Del Turcom 1974. godine. Slučaj je zaključen u rujnu 2013. Bacalovim priznanjem o glazbenom autorstvu preuzetu od Endriga, Del Turca i tekstopisca Paola Margherija.[5]
Više informacija
Izvori
- ↑ "I oni su Puležani", TZ Grada Pule
- ↑ Jergović, Miljenko: "Sergio Endrigo: 1947.", 15. 12. 2012.
- ↑ "Arsen Dedić: U životu nikad nisam vidio internet", Oslobođenje, 18.04.2015.
- ↑ Snježno vrijeme, diskografija.com
- ↑ Un Oscar postumo per Sergio Endrigo le musiche del "Postino" erano anche sue - Musica - Spettacoli - Repubblica.it
Vanjske poveznice
- Via Broletto - Kud plovi ovaj brod - Io che amo solo te, Arsen Dedić i Sergio Endrigo, 1981. (HRT)
- umjetnikovo službeno mjesto
- Istria on the Internet, Prominent Istrians - Sergio Endrigo (na talijanskom)
Nedovršeni članak Sergio Endrigo koji govori o glazbeniku treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.