Toggle menu
310,1 tis.
50
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Vilko Begić

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 245584 od 23. listopad 2021. u 06:14 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatski unos stranica)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Vilim Begić
General Begić (u sredini), ministar Ivica Frković (lijevo), i dopukovnik Rafael Boban (desno), u okolici Donjeg Vakufa, proljeće 1943.
General Begić (u sredini), ministar Ivica Frković (lijevo), i dopukovnik Rafael Boban (desno), u okolici Donjeg Vakufa, proljeće 1943.
General Begić (u sredini), ministar Ivica Frković (lijevo), i dopukovnik Rafael Boban (desno), u okolici Donjeg Vakufa, proljeće 1943.
Opći životopisni podatci
Datum rođenja 20. siječnja 1874.
Mjesto rođenja Čazma
Datum smrti 1946.?
Nacionalnost Hrvat
Nadimak Vilko
Titule vitez
Opis vojnoga službovanja
Godine u službi ? - 1918.
1941.1945.
Čin pukovnik (AU)
general pukovnik (NDH)
Ratovi Prvi svjetski rat
Drugi svjetski rat
Vojska Austro-ugarska vojska
Domobranstvo
Rod vojske Kopnena vojska
Odlikovanja Red krune kralja Zvonimira 1. stupnja sa zvijezdom

Vilim "Vilko" Begić (Čazma, 20. siječnja 1874. - ?, 1946.) hrvatski vojnik, časnik u vojskama Austro-Ugarske i Nezavisne Države Hrvatske.

Životopis

Služio je u austrougarskoj vojsci kao intendantski pukovnik. Nakon prvog svjetskog rata bavio se novinarstvom. Vlasti Kraljevine SHS uhitile su ga 1924. zbog ilegalnog prelaska granice, 1929. zbog terorizma, te 1933. zbog raspačavanja letaka HSS-a. Bio je bliski suradnik Vladku Mačeku u razdoblju od 1929. do 1934. g. Nakon proglašenja NDH 1941. pridružuje se Domobranstvu i dobiva čin pješačkog generala, te je imenovan 14. kolovoza 1941. državnim tajnikom u Ministarstvu hrvatskog domobranstva. Također je bio i savjetnik Ante Pavelića, kojeg je i pratio prilikom posjeta Adolfu Hitleru. Početkom rujna 1943. godine imenovan je doglavnikom i članom Doglavničkog vijeća. U svibnju 1944. postavljen je za zapovjednika obalnog odsjeka Neretva, a u kolovozu i rujnu 1944. bio je posebni povjerenik GRAVSIGUR-a za provođenje zaštitničkih mjera za područje Velikih župa Cetina, Usora-Soli, Vrhbosna, Hum i Dubrava. Čin general poručnika dobio je u veljači 1944., a u travnju 1945., na Pavelićev prijedlog, unaprijeđen je u general pukovnika, najviši čin u Hrvatskim oružanim snagama. Bio je nositelj naslova vitez. Prema nekim tvrdnjama nestao je prilikom povlačenja hrvatske vojske i civila u svibnju 1945., a prema drugima američke snage su ga izručile partizanima te je ubijen. Također, početkom 1946., prema nekim izvorima, nalazio se u logoru kraj Salzburga. Daljnja sudbina mu nije poznata.[1]

Literatura

Izvori

  1. Tko je tko u NDH: Hrvatska 1941.–1945., Minerva, Zagreb, 1997., ISBN 953-6377-03-9, str. 29 - 30.