Toggle menu
310,1 tis.
44
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

José Gervasio Artigas

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 242750 od 22. listopad 2021. u 21:46 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatski unos stranica)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
José Gervasio Artigas
Opći životopisni podatci
Datum rođenja 19. lipnja 1764.
Mjesto rođenja Montevideo, Urugvaj
Datum smrti 23. rujna 1850.
Mjesto smrti Asunción, Paragvaj
Nacionalnost Urugvajac
Državljanstvo urugvajsko
Puno ime José Gervasio Artigas Arnal
Nadimak Karaí-Guasú
Titule general
Opis vojnoga službovanja
Čin poručnik
Ratovi Anglo-španjolski rat
Britanska invazija na Rio de la Platu
Argentinski rat za neovinsnost
Argentinski građanski rat
Važnije bitke Bitka kod Montevidea
Potpis generala Artigasa.

José Gervasio Artigas Arnal (Montevideo, 19. lipnja 1764. - Asunción, 23. rujna 1850.) bio je urugvajski general, revolucionar, političar, domoljub[1] i narodni junak, zvan i "Ocem urugvajskog naroda", te važna vojna ličnost u urugvajskoj i argentinskoj povijesti.

Životopis

Djetinjstvo i mladost

Rođen je 19. lipnja 1764. u Montevideu. Njegovi predci u Urugvaj su došli iz Zaragoze, Buenos Airesa i s Tenerifa (Kanarski otoci)[2], te su se zbog korijena i borili u Ratu za španjolsku baštinu. Točnije, preselili su se u Buenos Aires 1716. kako bi izbjegli siromaštvo koje je tada vladalo u Španjolskom Carstvu, odnosno u samoj Španjolskoj.[3] Artigas je sin oca Martína Joséa Artigasa i majke Francisce Antonie Arnale, koja je došla iz dobrostojeće i imućne plemićke obitelji. Roditelji su ga upisali na kolegij religioznih studija na Colegio de San Bernardino, ali je Artigas odbijen zbog stroge discipline na kolegiju. Prije obrazovanja, razvijao je prijateljstvo s Fernandom Otorguesom, svojim budućim kolegom.[4] Sa 12 godina se preselio na selo, gdje je radio na obiteljskom imanju. Budući da je na selu bio u stalnom doticaju s gaučo kulturom, ona je ostavila veliki utjecaj na njega, što će se kasnije pokazati ključnim u njegovoj ideologiji.[5] Kako je sve više rastao i bližio se punoljetnosti, tako se sve više odvajao od roditelja i osamostaljivao. No kako se odvojio od roditelja, tako je sve više i više bio upleten u krijumčarenje goveda. Zbog toga se našao na tjeralicama i bio tražen u cijelom Urugvaju, posebno od strane vlasnika hacienda. Za njegovu smrt bila je raspisana i velika novčana nagrada.[6]

Početci vojne karijere

Stanje se bitno promijenilo izbijanjem Anglo-španjolskog rata, kada je zaprijetila opasnost od britanske invazije na područje Banovine Rio de la Plate. Ban Antonio de Olaguer y Feliú dijelio je oprost svima koji su se ogriješili o zakon, ali pod uvjetom da se pridruže Korpusu Blandengues i da ih se javi na najmanje stotinu kako bi se mogao osnovati bataljun.[7] Svoju vojnu karijeru započeo je 1797. godine, u 33. godini života, sa činom poručnika. Tijekom Britanske invazije na Rio de la Platu 1806. godine, sudjelovao je u opsadi Buenos Airesa. Iako je bataljun kojim je zapovijedao treba ići djelovati u Brazil, Artigas se priključio obrani Montevidea kako bi se Britance odbilo nazad do Buenosa Airesa. Njegov prijedlog je bio odobren, i Britanci su bili odbijeni te se morali na neko vrijeme povući. Nakon liberalizacije i oslobođenja Buenos Airesa bio je i glasnik za gradonačelnika Montevidea Pascuala Ruiza Huidobra te je izvještavao o stanju na bojnom polju.[8] Nakon drugog britanskog napada na Montevideo, oko kojeg se odigrala i slavna Bitka za Montevideo, Artigas je bio zarobljen u rukama Britanaca. Ipak, nedugo nakon zarobljavanja pobjegao je iz britanskog zatvora i izbjegao suđenje, te pobjegao na selo. Skupio je male grupice gauča i vodio gerilski rat protiv britanskih okupatora.[9] Britanci su i po drugi put pokušali osvojiti Buenos Aires, ali ih je porazila lokalna paravojska koja je bolje poznavala područje ratovanja. Na povratku u Montevideo, Artigas je sa svojim gerilskim jedinicama napao britanske trupe i onemogućio svaki daljnji mogući napad na Montevideo . Zbog toga je 1809. godine promoviran u čin kapetana.[10]

Artigasov osobni ispovjednik i savjetnik bio je José Benito Monterroso.

Izvori

  1. Encyclopedia of World Biography on Jos Gervasio Artigas, bookrags.com, pristupljeno 9. travnja 2016. (engl.)
  2. Los abuelos de José Artigas (Artigasovi predci), Google knjige, pristupljeno 5. listopada 2010. (šp.)
  3. Luna, str. 25
  4. Luna, str. 26
  5. Luna, str. 27
  6. Luna, str. 31
  7. Luna, str. 31-32
  8. Luna, str.20
  9. Luna, str. 23
  10. Luna, str. 20

Bibliografija

  • (šp.) Luna, Félix, José Artigas: El caudillo revolucionario, Buenos Aires, Planeta de Agostini, 2009., ISBN 978-950-49-2079-3.
  • (engl.) Ernestina Costa, English Invasion of the River Plate, Nakladinička kuća Guillermo Kraft Ltda, Buenos Aires, 1937

Vanjske poveznice

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke na temu: José Gervasio Artigas.