Toggle menu
310,1 tis.
36
18
525,5 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Đuro IV. Gruzijski

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 241282 od 22. listopad 2021. u 08:40 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatski unos stranica)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)

Script error: No such module "Dodaj infookvir". Đuro IV. Gruzijski (gruz. ლაშა გიორგი; Lasha Giorgi) (1191.1223.), član dinastije Bagrationi, je bio gruzijski kralj u razdoblju od 1213. do 1223. godine.

Sin gruzijske kraljice Tamare i Davida Soslana, proglašen je, uz njegovu majki, suvladarom 1207. godine. Kneževao je u (današnjoj južnoj gruzijskoj pokrajini) Džaveketiji, sa središtem u Alastaniju. Nastavio je provoditi politiku svoje majke, jačanjem feudalne države. 1210. godine ugušio je pobunu susjednih muslimanskih vazalskih država. Deset godina poslije, spremao je veliku podršku Križarima u pohodu na Jeruzalem. Međutim, u tome ga je spriječila navala Mongola na gruzijske granice. Prva mongolska ekspedicija porazila je dvije gruzijske vojske 1221.1222. godine. Gruzijci su pretrpili velike gubitke, a u ratu i sâm kralj teško ranjen. To je i prouzrokovalo i njegovu preranu smrt u 31. godini. Naslijedila ga je sestra Rusudan.

Đuro IV. je bio poznat kao vrlo slobodoumna osoba i često je kritiziran od strane konzervativnog društva. Plemsto i svećenstvo odbilo je priznati njegovu suprugu za kraljicu, pošto je bila djevojka iz obične obitelji. Kralj je zbog toga učinio kompromis i razveo se od nje, ali je odbio oženiti ijednu drugu.

Srednjovjekovni izvori opisuju Đuru IV. kao mudrog vladara i hrabrog ratnika. No, drugi ukazuju na njegov nemoralan stil života i ovisnost o misticizmu, čak i sufizmu.

Sahranjen je u manastiru Gelati.

Izvori

  • Halfter, P. "Die militärischen Triumphe der Georgier und ein wenig beachtetes Erdbeben an der Grenze Armenisch-Kilikiens (c. Ende August 1213)," Le Muséon, 122,3-4 (2009), pp. 423–447.

Vanjske poveznice