Joso Felicinović

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 223889 od 14. listopada 2021. u 03:59 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatski unos stranica)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Skoči na:orijentacija, traži
Joso Felicinović
Joso Felicinović
Spomen-poprsje Josi Felicinoviću na Pagu
Rođenje Zadar, 14. veljače 1889.
Smrt Pag, 13. ožujka 1984.
Nacionalnost Hrvat
Zanimanje svećenik, pisac, socijalni radnik
Portal o životopisima

Joso Felicinović (Zadar, 14. veljače 1889. - Pag, 13. ožujka 1984.) hrvatski svećenik i pisac, osnivač Hrvatske kršćanske demokratske knjižnice i pokretač mjesečnika "Zora" i tjednika "Katolik", kanonik Zbornog kaptola u Pagu, prosvjetni referent Križarskog bratstva u Hrvatskoj, borac za radnička prava i politički zatvorenik.[1]

Rođen u Zadru u obitelji plemenitaša po očevoj i majčinoj strani. U Zadru je završio pučku školu i nižu gimnaziju. U Grazu nakon dvije školovanja napušta vojnu akademiju i odlazi u Rim. U Vatikanu je na papinskim zavodima Gregorianumu i Leonianumu filozofiju, teologiju i socijalne nauke. Vratio se u Zadar i 1913. zaredio za svećenika. Za vrijeme Prvog svjetskog rata bio je vojni dušobrižnik, a u Škabrnji, Obrovcu i Pagu župni pomoćnik. Zatim djeluje u Šibeniku. Prvo je u sjemeništu profesor i nadstojnik sjemeništa, a poslije na Biskupskoj teološkoj akademiji profesor i ravnatelj. U Varaždinu, Karlobagu i Gospiću bio je župnik. U Pagu kapelan i vjeroučitelj na državnoj gimnaziji gdje 1941. postaje ravnatelj.

Djelovanje

Istakao se karitativnim radom. Zajedno s Majkom Gertrudom Magaš utemeljio je karitativne djelatnosti u Pagu.[2] Za vrijeme službe u Pagu izvršio je značajan utjecaj na Živka Kustića, koji je pod njegovim vodstvom kao 9-godišnjak bio vođa Malih križara u Pagu. [3] Joso Felicinović mu je pretkraj rata posvjedočio koliko je kršćana svoju vjeru posvjedočili mučeništva protiv protiv fašističkog i nacističkog nasilja i nastupajućeg komunizma: “na vlasti je bio krvnik, a u šumi krvavi bezbožnik”.[4] Krajem rata osuđen je na deset godina, a pomilovan nakon dvije godine. Bio je kapelan u Zadru, zatim od 1954. u Pagu, gdje je ostavio veliki trag gdje je do 1980. kapelan i upravitelj crkve. Osnivač je privatne gimnazije i Katoličkog pučkog sveučilišta zajedno s Jurom Palčićem.

Djela

Pisao je rasprave socijalne i političke tematike.

  • Pape i socijalno pitanje. Šibenik, Pučka tiskara (Braća Matačić pk. Petra), (1933?)
  • Izgradimo našu Hrvatsku Dio 1 : Krist i radništvo. Zadar, Tiskara Jadran, 1940.
  • Izgradimo našu Hrvatsku Dio 2. Zadar, Tiskara Jadran, 1940..[5]

Izvori

Vanjske poveznice