Toggle menu
310,1 tis.
44
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Šesta dalmatinska brigada NOVJ-a

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 222247 od 13. listopad 2021. u 23:25 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatski unos stranica)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)

Šesta dalmatinska brigada NOVJ-a (poznata i kao Bukovička brigada ili Druga brigada Devetnaeste divizije) formirana je 31. kolovoza 1943. u dalmatinskoj regiji Bukovici od Prve grupe sjevernodalmatinskih odreda. Njezino formiranje službeno je potvrđeno naredbom Glavnog štaba NOV i PO Hrvatske 6. listopada 1943., tijekom njezinog boravka u mjestu Erveniku kod Kistanja. Tom prilikom bio je imenovan i novi štab brigade. U to vrijeme imala je 1.256 boraca. Oko dvije trećine boraca činili su Hrvati, a Srba je bilo oko jedne trećine.

Ova brigada bila je primjer primjene doktrine Komunističke partije Jugoslavije o bratstvu i jedinstvu. Svi borci su po prijemu u brigadu pohađali osmodnevni tečaj. Plan političke nastave za ovih osam dana sastojao se u tome da se sa starješinama i sa borcima odvojeno prorade tri političke teme:

  1. Bratstvo i jedinstvo naroda Jugoslavije;
  2. Propast Jugoslavije, oružani ustanak i cilj narodnooslobodilačke borbe;
  3. Organi narodnooslobodilačkog pokreta.

U svim postrojbama NOVJ-a disciplinskim mjerama bilo je nametnuto, a na političkim satima nastave propagirano i obrazlagano strogo poštovanje nacionalne ravnopravnosti i politička korektnost prema nacionalnom podrijetlu, običajima i opredjeljenju. Ovo se naročito strogo primjenjivalo na odnos prema civilima.

Od formiranja 19. divizije NOVJ-a pa do kraja rata Šesta dalmatinska brigada borila se u njezinom sastavu. Otuda je alternativni službeni naziv bio Druga brigada Devetnaeste divizije NOVJ-a Tijekom rujna 1943. sudjelovala je u razoružavanju talijanskih trupa u sjevernoj Dalmaciji i borbama protiv njemačke 114. lovačke divizije. U sastavu svoje divizije ulagala je velike napore da održi slobodni teritorij i važne puteve za snabdijevanje u sjevernoj Dalmaciji, odolijevajući znatnoj koncentraciji osovinskih trupa i čestim ofenzivnim pokušajima.

U prosincu 1943. Šesta dalmatinska brigada nalazila se u obrani slobodnog teritorija u oblasti Bosanskog Grahova od njemačke operacije Ziethen a u veljači 1944. sa ostalim postrojbama svoje divizije predstavljala je metu operacije „Emil“ u oblasti Velebita.

Tijekom rujna i listopada 1944. sudjelovala je u ofenzivnim operacijama svoje divizije i u oslobađanju Benkovca. Nakon toga, napadala je na utvrđene njemačke položaje Kom i Prevjes i sudjelovala u likvidaciji pokušaja prodora Nijemaca iz opkoljenog Knina tijekom Kninske operacije.

Tijekom Ličko-primorske i Tršćanske operacije protiv 15. i 97. njemačkog korpusa 19. divizija predstavljala je središnju napadnu kolonu, prisiljena da frontalnim napadima lomi otpor utvrđenih neprijateljskih formacija. Tijekom ovih borbi Šesta dalmatinska brigada sudjelovala je u oslobađanju Udbine, Senja, Crikvenice, Kraljevice i Sušaka. Istakla se u borbi za Zlobin. Posljednja ratna operacija Šeste dalmatinske brigade bila je sudjelovanje u opkoljavanju i uništenju 97. njemačkog korpusa kod Ilirske Bistrice. U završnim operacijama poginuo je između ostalih boraca i zapovjednik brigade Dušan Bursać.

Kroz brigadu je prošlo oko 3.500 boraca. Odlikovana je Ordenom zasluga za narod sa zlatnom zvijezdom i Ordenom bratstva i jedinstva sa zlatnim vijencem.

Literatura