Rafael Boban
| Rafael Boban | |
|---|---|
 Satnik Rafael Boban u Sokolcu u veljači 1942.
| |
| Opći životopisni podatci | |
| Datum rođenja | 23. prosinca 1907. |
| Mjesto rođenja | Bobanova draga, Sovići, kraj Gruda, Bosna i Hercegovina |
| Datum smrti | Nepoznat |
| Mjesto smrti | Nepoznato |
| Nacionalnost | Hrvat |
| Puno ime | Rafael Boban |
| Nadimak | Ranko |
| Titule | vitez |
| Opis vojnoga službovanja | |
| Godine u službi | 1941. - 1945. (?) |
| Čin | general |
| Ratovi | Drugi svjetski rat |
| Važnije bitke | Operacija Ozren, Operacija Trio, Bitka za Kupres, Operacija Vlasenica, Operacija Dinara, Operacija Weiss, Operacija Dubrovnik, Bitka za Koprivnicu |
| Vojska | Ustaška vojnica Hrvatske oružane snage |
| Rod vojske | pješaštvo |
| Zapovijedao | 36. pohodna satnija I. stajaća djelatna bojna III. stajaća djelatna bojna V. stajaći djelatni zdrug 5. hrvatska divizija |
| Odlikovanja | Željezni križ II. stupnja Vojnički red željeznog trolista I. stupnja |
Rafael Ranko Boban (Bobanova Draga, Sovići kraj Gruda, 23. prosinca 1907. – ?), pukovnik i general Hrvatskih oružanih snaga .
Životopis
Ustaška djelatnost
Isprva djelatni časnik u vojsci Kraljevine Jugoslavije. U ustaški logor Bovegno u Italiji došao je u ljeto 1932., ali se odmah vratio i sudjelovao u Velebitskom ustanku (u rujnu 1932.), te opet preko Zadra potražio boravište u Italiji. U svibnju 1934. Ante Pavelić imenovao ga je rojnikom (vodnikom). Iduće je godine (1935.) zamjenik zapovjednika satnije na Liparima, potom ga Talijani prebacuju u Kalabriju. Početkom prosinca 1937. uhićen je s grupom ustaša zbog navodnog pripremanja atentata na Milana Stojadinovića, ali je ubrzo pušten. Pripadao je krugu najpovjerljivijih Pavelićevih suradnika.[1]
Karijera u NDH
Nakon proglašenja NDH vratio se u domovinu i djelovao u Ustaškoj vojnici. U studenom 1941. promaknut je u čin ustaškog satnika. Kada je napadom Hitlera na SSSR došlo do sukoba među dotadašnjim saveznicima nacistima i komunistima, došlo je i do posljedičnog izbijanja partizanskog ustanka protiv vlasti NDH, vođenog od KPJ. Boban tada postaje zamjenik Jure Francetića, zapovjednika elitne jedinice Ustaške vojnice, I. stajaćeg djelatnog zdruga, poznatijeg kao Crna legija. U srpnju 1942. zapovijedao je I. i II. bojnom Crne legije koje su dva dana i dvije noći branile grad Kupres od partizanskih napada. Nedugo prije pogibije Jure Francetića (potkraj 1942.) I. i II. bojna Crne legije su izdvojene te služe kao osnova za formiranje V. stajaćeg djelatnog zdruga, kojem zapovjednik postaje Boban.[1] Prema tvrdnjama poručnika Zvonimira Buljana, za Bobanova zapovijedanja V. zdrug je od 2500 ljudi izgubio 1600 i svu vojnu opremu što je dovelo do pada morala te je postrojba morala biti popunjena u Podravini.[2] U veljači 1944., nakon preuzimanja Koprivnice iz partizanskih ruku, Boban je iz odmazde dao strijeljati deset civila[3] a u lipnju još četvoricu. Poslije rata ga je ustaški dužnosnik Ivo Rojnica optužio za ubojstvo generala Franje Šimića.[4][2] Pod Bobanovim zapovjedništvom V. stajaći zdrug operira u Podravini, a 13. listopada 1944. odbija napad partizanskog 6. i 10. korpusa te 7. banijske divizije na Koprivnicu. U istom mjesecu Boban čuva zatočene bivše ministre, Mladena Lorkovića i Antu Vokića u Koprivnici. Ujedinjenjem Ustaške vojnice i domobranstva Boban u studenom 1944. Boban postaje zapovjednik 5. hrvatske divizije. Na kraju rata imao je čin ustaškog pukovnika i generala Hrvatskih oružanih snaga. U svibnju 1945. povlači se u Austriju, te se kod Bleiburga uspijeva probiti na sigurno.[1]
Ivo Rojnica ga je optuživao poslije da je kriv "pred hrvatskim narodom i pred poviješću kao sudionik u dovođenju na vlast Tita i pri uspostavi komunističke tiranije i druge Jugoslavije", te za ubojstvo generala Franje Šimića 9. kolovoza 1944. u Mostaru, no za tu smrt ne može se sa sigurnošću reći tko je počinitelj, jer postoje indicije da su to mogli biti komunisti ili četnici.[5]
Teorije o sudbini
Postoji više verzija o Bobanovoj životnoj sudbini nakon 1945. Prema jednoj je poginuo 1946. u Podravini u borbi s partizanima, a prema drugoj 1947. kao križar u Hercegovini. Postoje i priče da se prebacio u Argentinu, potom u SAD, gdje je pristupio američkoj vojsci i sudjelovao u Korejskom ratu. Ondje je navodno izgubio ruku te je umirovljen i vraćen u SAD, nakon čega se preselio u Austriju i ondje umro. Poznato je samo da je prilikom rekonstrukcije Vlade NDH u izbjeglištvu 1951. Ante Pavelić imenovao Bobana ministrom Oružanih snaga, iako on nije bio prisutan.[1]
Poznati hrvatski povjesničar dr. Zdravko Dizdar je prema vlastitom navodu raspolagao Bobanovim pismom koje je poslao svojoj supruzi, u kojem stoji da je kao anti-komunistički borac sudjelovao u redovima Američke vojske u Korejskom ratu, te je nakon umirovljenja kao časnik američke vojske živio u Irskoj do smrti.
Zanimljivosti
- Po Rafaelu Bobanu, IX. bojna Hrvatskih obrambenih snaga je 1991. prozvana IX. bojna "Rafael vitez Boban". I. bojna HOS-a iz Livna je također nosila ime "Rafael vitez Boban" ali je ono kasnije promijenjeno u "Ivan vitez Brdar". Također je i jedna jedinica Hrvatskog vijeća obrane dobila ime po Rafaelu Bobanu, 6. brigada "Vitez Ranko Boban" iz Gruda, koja je kasnije preustrojena u 40. domobransku pukovniju "Ranko Boban".
- Rafael Boban je dalji rođak Mate Bobana, prvog predsjednika HR Herceg-Bosne.
- "Ulica Viteza Ranka Bobana" naziv je ulice u Grudama koja nosi njegovo ime.
- U filmu Četverored iz 1999. Bobana je glumio hrvatski glumac Ljubo Zečević.
Literatura
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 Tko je tko u NDH, Rafael Boban
- ↑ 2,0 2,1 Tko je bio Rafael Boban
- ↑ Podravina u Drugom svjetskom ratu
- ↑ Ni "v" od viteza: evo tko je zapravo bio Rafael Boban
- ↑ Zvonimir Despot: Tko je bio Rafael Boban, Večernji list. 20. kolovoza 2013. Pristupljeno 8. lipnja 2019.