| Katarina Patačić | |
|---|---|
| Životopis | |
| Rođenje | |
| 29. kolovoza 1745. | Sveti Križ Začretje |
| Smrt | |
| studeni 1811. | Varaždin |
| Naslov | Grofica |
| Otac | grof Petar Keglević, VIII. |
| Majka | grofica Mariaana Drašković |
| Suprug | Franjo Patačić |
| Portal o životopisima | |
Katarina Patačić (rođena Keglević; Sveti Križ Začretje, 29. kolovoza 1745. – Varaždin, studeni 1811.) bila je hrvatska grofica koja je pisala poeziju.
Životopis
Rođena je u hrvatskoj grofovskoj obitelji Keglevića Bužimskih.[1][2] Kći je grofa Petra VIII. Keglevića i unuka grofa Ivana V. Draškovića.
Udala se za grofa Franju Patačića 13. travnja 1763. u Topolovcu. Nakon udaje živjela je uglavnom u Varaždinu.
Patačić je umrla u studenom 1811. i pokopana je u kapeli sv. Antuna u Guščerovcu.
Nasljeđe
Hrvatskoj je književnosti dugo bila nepoznatom, a onda je njen rad rasvijetlio Joža Skok u djelu Garestinski panopticum (2007.). Iako autorstvo ne može sa sigurnošću biti utvrđeno, pripisuje joj se zbirka ljubavne poezije Pesme horvatske pisana aristokratskom kajkavštinom. Njena je zbirka prva izrazito svjetovna pjesmarica kajkavske književnosti. Dunja Fališevac veže ovu zbirku uz pojam rokokoa.
Danas se Katarini Patačić u čast zove književna nagrada koja nosi njeno ime, a dodjeljuje se za najbolju knjigu godine pisanu kajkavskim narječjem hrvatskog jezika.
Izvori
Literatura
- Branko Pilaš: Znanost o književnosti. Tragovima hrvatske književne riječi, Hrvatsko slovo, petak, 25. siječnja 2008., str. 23.
- Leksikon hrvatskih pisaca, Zagreb, 2000.
- Dunja Fališevac, "Pesme horvatske Katarine Patačić kao zbornik rokoko-popijevaka", Smiješno & ozbiljno, 1995., str. 119