Eisenhowerova doktrina bila je politička doktrina predstavljena u SAD-u za vrijeme predsjednika Eisenhowera američkom kongresu 5. siječnja 1957. Predsjednik je objavio da će SAD ekonomski potpomagati zemlje Bliskog istoka koje su željele postati neovisne kao i vojno podržavati države u regiji koje su bile pod prijetnjom napada "država koje su kontrolirane od internacionalnog komunizma". Doktrinu treba promatrati u svijetlu Sueske krize koja se desila jesen prije kada su Ujedinjeno Kraljevstvo i Francuska izgubile utjecaj u regiji.
Eisenhower se plašio da bi Sovjetski Savez mogao pokušati povećati svoj utjecaj na Bliskom istoku. Naročito je bila zabrinjujuća činjenica da je predsjednik Egipta Nasser pokušao poboljšati odnose sa Sovjetskim Savezom kako bi dobio ekonomsku pomoć za gradnju Asuanske brane.
Doktrina nije međutim uspjela spriječiti da Nasser dobije veći utjecaj na Bliskom istoku. Da Sovjetski Savez nije dobio neki veći utjecaj nad Egiptom ovisilo je prvenstveno o tom da je Nasser obećao "pozitivnu neutralnnost" i nije se želio vezati za neki pakt tijekom hladnog rata. Politički gledano doktrina je bila američka podrška kraljevinama koje su podržavale Zapad: Jordanu, Iraku i Saudijskoj Arabiji, koje su bile na nišanu Nasserovog panarabizma i radikalizma. Iz vojnog kuta gledanja dolazi do primjene doktrine u srpnju 1958. kada su se američke vojne snage umiješale u Libanonsku krizu kada ih je za to zamolio libanonski predsjednik Camille Chamoun.