Milovan Šibl

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 176768 od 30. rujan 2021. u 09:02 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatski unos stranica)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Milovan Šibl (Zagreb, 30. travnja 1942. - Zagreb, 6. kolovoza 2020.[1]), bio je hrvatski novinar, nakladnik i političar.

Životopis

Milovan Šibl rođen je u Zagrebu 1942. godine. Sin je Ivana Šibla. Diplomirao je na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Do ulaska u politiku, potkraj 1980-ih, bio je novinar na tadašnjem Radio Zagrebu.[2] Na Radio Zagrebu počeo je kao suradnik 1965. godine a zatim bio je urednik do 1990. godine.[3] Bio je predsjednik tadašnjega republičkog Komiteta za informiranje (1990.), ministar informiranja u Drugoj Vladi Republike Hrvatske (24. kolovoza 1990. do 4. ožujka 1991.),[4] ravnatelj Hrvatske izvještajne novinske agencije (1991.-1997.) te saborski zastupnik HDZ-a (1992.2000.). Sudjelovao je u osnivanju Hrvatske demokratske zajednice i stvaranju neovisne Hrvatske.[5]

Bio je predsjednik političke stranke Jedino Hrvatska - Pokret za Hrvatsku.

Odlikovanja

  • 1995.: Red Ante Starčevića, za doprinos održanju i razvitka hrvatske državotvorne ideje, uspostavom i izgradnjom suverene države Hrvatske.[6]

Osobni život

Bio je oženjen i otac petero djece. Živio je u Osoru.

Izvori

  1. tportal.hr, Umro novinar i političar Milovan Šibl, objavljeno i pristupljeno 6. kolovoza 2020.
  2. Milan Jajčinović, Milovan Šibl: Novi protivnik Mesića i Sanadera, Večernji list, 2. veljače 2007., pristupljeno 5. ožujka 2015.
  3. Šibl, Milovan, Leksikon radija i televizije, obljetnica.hrt.hr, pristupljeno 10. rujna 2017.
  4. 2. Vlada RH, vlada.gov.hr, pristupljeno 10. rujna 2017.
  5. D. J. L., Milovan Šibl: Ustavnim vratolomijama želi se proizvesti "povoljan" rezultat na referendumu, HKV, 7. lipnja 2010., pristupljeno 5. ožujka 2015.
  6. Odluka kojom se odlikuju Redom Ante Starčevića, NN 46/1995, novine.nn.hr, pristupljeno 10. rujna 2017.