Konzervacija kože

Egipat, 3500 prije Krista, obrada kože

crtež desne cipele tkz. Ledenog čovjeka, oko 5300 godina starog smrznutog tijela nađenog u Alpama 1991.

Konzervacija kože jedna je od specijalizacija unutar konzervacije restauracije kulturne baštine. Posvećena je kako preventivnoj zaštiti predmeta od kože tako i metodama interventne konzervacije,odnosno radu na samom konkretnom objektu.Poželjno je da konzervator restaurator kože poznaje osnove tehnologije obrade,povijest, te povijest umijetnosti, odnosno osnove etnologije ili arheologije. Bitno je i poznavanje konzervatorske etike, te suvremenih metoda konzervacije kože. Neizostavno je i znanje o metodama znanstveno zasnovanih istraživanja predmeta.

Povijest obrade kože

Tehnike obrade

Osnovne vrste

Iako se koža može dijeliti i po porijeklu,te svrsi najčešća je podjela po načinu štavljenja.Također je možemo dijeliti i po načinu završne obrade - npr lakirana,obojena,neobojena,semiš.

Alaunom štavljena koža
Formaldehidom štavljena koža
Kromom štavljena koža
Koža štavljena pomoću biljnih preparata
Syntanom štavljena koža
Dimljenjem štavljena koža

Uzroci propadanja

Osnovni je razlog propadanja isušivanje kože,koja pak uslijed toga postaje krta i lomljiva.Prevelika vlaga također koži izrazito šteti,a isto vrijedi i za temperaturu iznad 50 C.Vlažna je koža podložna napadu plijesni,gljiva te mikroba.

Kod arheoloških nalaza najnepovoljnije djeluju vlažna ,blago alkalna tla.U kiselim močvarnim ,te glinenim tlima se pak koža može dugo očuvati.Povoljno na očuvanje utječe i eventualni kontakt sa bakrom ili njegovim slitinama,jer bakar kako znamo djeluje baktericidno.

Preventivna konzervacija

Predmete je najbolje čuvati pri 50-55 % relativne vlažnosti zraka,te pri rasvijeti od najviše 50 lx,temperatura najbolje oko 18 C. Predmete čuvati od zagađenog zraka,prašine i UV zračenja.Arheološki predmeti zahtijevaju posebnu brigu zavisno o tome radi li se o suhim (do 16 C,do 40 % RV,najbolje manje od 20 % RV),mokrim ili mineraliziranim nalazima.Što češće kontrolirati stanje predmeta!

Interventna konzervacija povijesnih predmeta

Dokumentiranje zatečenog stanje

Stanje predmeta prije zahvata,te tijekom i nakon zahvata temeljni je dio dokumentacije.Osim toga dio dokumentacije mora biti i navođenje rezultata eventualnih znanstvenih ispitivanja provedenih na predmetu kao i preporuka za daljnje čuvanje predmeta.

Donošenje odluka o potrebi,opsegu,te posljedicama zahvata

Poželjno je da u donošenju ovih odluka sudjeluje što veći broj stručnjaka,kao minimum možemo uzeti povijesničara umijetnosti,stručnjaka za propadanje kože,te samog konzervatora restauratora.

Čišćenje

mehaničko
kemijsko

Za kemijsko se čišćenje mogu koristiti sljedeće otopine:

Za čišćenje tamnijih vrsta kože:

1 dio goveđe žuči

1 dio etanola

2 dijela destilirane vode

Za čišćenje svijetlijih vrsta kože:

15 gr dječjeg sapuna

5 gr boraksa

80 mll amonijaka 10%

6,2 mll etanola

120 mll destilirane vode

Nakon ovih operacija kožu još dodatno obradimo minimalno natopljenim tamponima destilirane vode^[1].

Dubliranje

Razderotine i rupe dubliramo pomoću netkane tkanine na bazi poliestera(Reemay,Holytex).Kao ljepilo koristimo smjesu od 1 dijela Lascauxa 360 HV i 3 dijela Lascauxa 498 HV ^[2]

Obrada oštećenja

U principu isto kao kod dubliranja.Možemo koristiti i umetke od kože od kakove je i sam predmet.U tom slučaju moramo te dijelove i označiti godinom postavljanja.

Nadoknada izgubljenih dijelova

Izgubljene dijelove rekonstruiramo ili u izvornom ili u nekom drugom lako uklonivom materijalu.Rekonstrukcije od izvornog materijala obavezno označimo godinom izrade.

Interventna konzervacija arheoloških predmeta

Dokumentiranje zatečenog stanje

Stanje predmeta prije zahvata,te tijekom i nakon zahvata temeljni je dio dokumentacije.Osim toga dio dokumentacije mora biti i navođenje rezultata eventualnih znanstvenih ispitivanja provedenih na predmetu kao i preporuka za daljnje čuvanje predmeta.Kod arheoloških predmeta poželjno je i da dio dokumentacije budu i napomene o iskapanju predmeta,te sastavu i provlaženosti tla u kojem je predmet nađen(kod vodenih nalaza napomene o vrsti vode,smjeru struja,prozračenosti,dubini itd.).

Donošenje odluka o potrebi,opsegu,te posljedicama zahvata

Poželjno je da u donošenju ovih odluka sudjeluje što veći broj stručnjaka,kao minimum možemo uzeti arheologa,stručnjaka za propadanje kože,te samog konzervatora restauratora

Čišćenje mokre arheološke kože

Kod čišćenja arheološke kože obavezno koristimo i antiseptike poput timola,primjerice u mješavini etanola,glicerina,vode i timola. Mrlje od gljivica i plijesni uklanjamo vodik peroksidom kojem dodamo malu količinu 2% amonijaka.Mrlje od korodiranog metala uklanjamo otopinom oksalne kiseline ,EDTA ili amonij citrata,no u ovom slučaju ne zaboravimo da ova sredstva iz kože uklanjajui štavila ,te masnoće^[3].

Čišćenje suhe arheološke kože

Primijenjujemo isključivo krajnje pažljivo mehaničko čišćenje.

Stabilizacija mokre arheološke kože

Mokra arheološka koža nipošto ne smije biti isušena,tako da se odmah po vađenju iz zemlje ili vode obavezno mora obezbijediti i mokro čuvanje ovih nalaza.Najjednostavnija je mjera umatanje blago smočenih predmeta u dvostruki sloj polietilenske folije.Predmete do konzervacije čuvati u tamnom i hladnom prostoru(1-5 C).Obavezno kontrolirati stanje predmeta,kod pojave plijesni tretirati fungicidima poput Panacida ili Adesola.

Dehidracija pomoću otapala

-više se ne koristi

Dehidracija zamrzavanjem

-danas preferirani postupak,u kombinaciji sa tretmanom polietlen glikolom (PEG 400/15 %) ili glicerinom.Predmete potom smrzavamo na -20 do -30 C.

Tretman silikonskim uljem

Vidi konzervacija predmeta od drva

Tretman polietilen glikolom (PEG)

PEG 600 postupak:

Na predmet pomoću kista nanosimo 50 % vodenu otopinu PEG 600.Možemo dodati i do 1 % sorbinske kiseline(fungicid).Obrađene predmete čuvati u polietilenskim vrećicama^[4].

PEG 1800 postupak

Isušenu kožu uroniti u rastopljeni PEG 1800 pri 40 C temperature.Služi za obnovu elasticiteta i pruživosti kože,kod željenog stanja zaustaviti postupak,suvišak ukloniti ksilenom ili heksanom.Čuvati pri RV manjoj od 70 %^[5].

Stabilizacija suhe arheološke kože

Postupak sa glicerinom

59 % glicerina/39 % vode/1% formalina ili 25% glicerina/75 % etanola

Predmete uroniti u otopinu,do postizanja željene mekoće i pruživosti,Postupak traje do nekoliko tjedana.Glicerin je higroskopan i lako postane pljesnjiv.

Sredstvo za njegu kože britanskog muzeja

(200 gr bezvodnog lanolina/30 gr pčelinjeg voska/30 ml cedrovog ulja/350 mll heksana) - eventualno prethodno kožu isušiti acetonom

Postupak sa polietilen glikolom(PEG)

Suha se koža može natopiti vodom ili alkoholom te tretirati 10 % PEG otopinom(PEG 1450,600,540,400).Koncentraciju postupno povisivati do 30 %. PEG postupkom tretirana koža može biti higroskopna,tamna,masna,te PEG može biti izlučen iz objekta.

Tretman BAVON-om

6 dijelova Bavon ASAK APB otopiti u 4 dijela 1:1:1 trikloretana.Bavon je gotov patentirani proizvod.Za vrlo suhu i tvrdu kožu. Kod postizanja željene mekoće i pruživosti izvaditi iz otopine.

Konsolidacija

Paraloid B-72

Klucel G

Ciklodekan

Obrada oštećenja

Nadoknada izgubljenih dijelova

Školovanje konzervatora restauratora kože

Podrobniji članak o temi: Školovanje konzervatora restauratora

U Hrvatskoj trenutačno ne postoji mogućnost školovanja za restauratora konzervatora kože.Jedina specijalizirana radionica za konzervaciju kože je ona Hrvatskog restauratorskog zavoda.

Zakonska regulativa i zaštita prava konzervatora restauratora

Ako izuzmemo opće zakonske akte rad konzervatorsko-restauratorske službe u Hrvatskoj ,pa stoga i resturatora kože danas prije svega određuju sljedeći propisi:

Zakon o muzejima /21.10.2015./
Pravilnik o uvjetima i načinu stjecanja stručnih zvanja u muzejskoj struci/22.07.2010./
Pravilnik o stručnim zvanjima u konzervatorsko restauratorskoj djelatnosti, te uvjetima i načinu njihova stjecanja /11.05.2009./,
Pravilnik o uvjetima za fizičke i pravne osobe radi dobivanja dopuštenja za obavljanje poslova na zaštiti i očuvanju kulturnih dobara /24.04.2003./.

Izvori

↑ Himija v restavracii,Lenjingrad 1990.,str.261
↑ Conservation of leather and related materials,London 2007./str.268
↑ Himija v restavracii,Lenjingrad 1990./str.261
↑ Hucke,J.;Bleck,R.D. Chemikalien und Rezepte,Weimar 1990.()
↑ Hucke,J.;Bleck,R.D. Chemikalien und Rezepte,Weimar 1990.()

Literatura

Goefrich,J.,,Frankenhauser,N.,Mackert,K. Wettlauf mit der Vergaenglichkeit,Offenbach 2012.
Thomson, R.; Kite, M. Conservation of leather and related materials, London 2006.
Wills, B. (Ed.) Leather Wet and Dry: Current Treatments in the Conservation of Waterlogged and Dessicated Archaeological Leather, London 2001.
Nikitin, M. K.; Meljnikova, E. P. Himija v restavracii, Lenjingrad 1990.
Kuehn, H. Erhaltung und Pflege von Kunstwerken und Antiquitaeten, Muenchen 1981.
Jackman, J., Leather Conservation. London, The Leather Conservation Centre, 1982.
Lehmann, D., 'Hinweise zur Leder-konservierung', članak u: Maltechnik, 89 (1983), 3, str. 204-207.
McCrady, E., 'Research on the Dressing and Preservation of Leather', članak u: Abbey Newsletter, 5 (1981), 2, str. 23-25.
McCrady, E., 'How Leather Dressing may have Originated', članak u: Abbey Newsletter, 14 (1990), 1, str. 19-20.
Noehles, M., Lederpflege, Lederkonservierung. Frankfurt, Freies Deutsches Hoch-stift - Frankfurter Goethe Museum, 1986.
Procter, H. R. The principles of leather manufacture(1903.)[1]
Recy, G. N. M. The decoration of leather(1905.)[2]
Leather in the decorative arts,Exhibition catalogue(1950.)[3]

Vanjske poveznice

[1] Himija v restavracii,Lenjingrad 1990.,str.261

[2] Conservation of leather and related materials,London 2007./str.268

[3] Himija v restavracii,Lenjingrad 1990./str.261

[4] Hucke,J.;Bleck,R.D. Chemikalien und Rezepte,Weimar 1990.()

[5] Hucke,J.;Bleck,R.D. Chemikalien und Rezepte,Weimar 1990.()

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]