Nacionalni park Plitvička jezera osobita je geološka i hidrogeološka krška pojava. Kompleks Plitvičkih jezera proglašen je nacionalnim parkom 8. travnja 1949. godine. To je šumovit planinski kraj u kojem je nanizano 16 manjih i većih jezera kristalne modrozelene boje. Vodu dobivaju od brojnih rječica i potoka, a međusobno su spojena kaskadama i slapovima.
Prostrani šumski kompleksi, iznimne prirodne ljepote jezera i slapova, bogatstvo flore i faune, planinski zrak, kontrasti jesenjih boja, šumske staze i drveni mostići i još mnogo toga dio su neponovljive cjeline koju je i UNESCO proglasio svjetskom prirodnom baštinom, 1979. godine, među prvima u svijetu.
Ukupna površina je 29 685 hektara, od čega jezera čine 200 ha, šume 13 320 ha, a ostalo su travnjaci i ostale površine. Prosječna nadmorska visina je 600 m. Najniža točka je 367 m na Koranskom mostu, a najviša 1279 m na Seliškom vrhu. Godine 2006., bilo je 866 218 posjetitelja. Nalazi se na području dvije županije, 91% parka je u Ličko-senjskoj županiji, a 7% u Karlovačkoj županiji. Park je podijeljen na užu i širu zonu prema stupnju zaštite.
Plitvička jezera nalaze se između planina Male Kapele na zapadu i Plješivice na istoku usred Dinarskog planinskog masiva. Nacionalni park nalazi se uz državnu cestu D1 Zagreb - Split između Slunja i Korenice u neposrednoj blizini Bosne i Hercegovine. Veća mjesta u blizini su: Ogulin, Rakovica, Otočac, Gospić u Hrvatskoj te Bihać u BIH.
Najkraća zračna udaljenost između jadranske obale i Parka iznosi 55 km. Cestom do primorskog gradića Senja udaljen je oko 60 km.