Toggle menu
310,1 tis.
44
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Tatjana Arambašin Slišković

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 167749 od 28. rujan 2021. u 03:48 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatski unos stranica)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Tatjana Arambašin
Rođenje Pag, 12. siječnja 1922.
Smrt 28. travnja 2009.
Zanimanje književnica, novinarka, prevoditeljica
Nacionalnost Hrvatica
Književni period 1964. - 2003.
Portal o životopisima

Tatjana Arambašin Slišković (Pag, 12. siječnja 1922. - 28. travnja 2009.), bila je hrvatska književnica, novinarka i prevoditeljica.

Rodila se kao Tatjana Arambašin 1922. godine u građanskoj obitelji podrijetlom iz Kaštel Novoga. Pohađala je Trgovačku akademiju. Za vrijeme Drugog svjetskog rata se priključila NOP-u. Od 1954. godine živi u Puli gdje živi i radi kao profesionalna spisateljica. Piše od 1964. godine. Objavila je romane, pripovijesti i oglede. Bavila se puljskim i istarskim likovnim životom u svojim studijama i ogledima. Pisala je za La Voce del Popolo i za Glas Istre. Prevodila je s njemačkoga, talijanskoga i slovenskog. Neka djela su također prevađana na strane jezike: na njemački, talijanski, engleski, mađarski i esperanto. Među prvim Istranima postala je članica Društva hrvatskih književnika. Bilo je to 1966. godine. Suosnivačica je, uz književnike Alda Klimana, Miroslava Sinčića, Stjepana Vukušića, Daniela Načinovića i prvog izabranog predsjednika Borisa Biletića, odnosno jedna je od članova Inicijativnog odbora i organizatora Osnivačke skupštine Istarskog ogranka Društva hrvatskih književnika, održane u Puli 2. srpnja 1990. godine, čija je poslije bila i zaslužna članica. Bila je članica Hrvatskoga P.E.N.-a od 1986., Matice hrvatske i inih ustanova. Značajan je njen rad u uredništvu časopisa Istarskog mozaika.

1983. je godine dobila nagradu Ksaver Šandor Gjalski za Čovjek koji je volio vlakove, čovjek koji je mrzio vlakove i druge priče s tračnica (zajedno s Iris Supek, koja je dobila za djelo Kraj svijeta počinje kihanjem). Dobitnica je i nagrade Drago Gervais, Dr Mijo Mirković i drugih. 2008. je godine objavljeno djelo Književni portret: Tatjana Arambašin. Osim njenih romana i pripovijesti, priredila je sabrana djela jednog zanemarenog puljskog pisca, Ante Tentora.

Godine 2008. Istarski ogranak DHK iz Pule objavio je knjigu "Književni portret: Tatjana Arambašin" (100 str + DVD u trajanju od 60 min.), koja donosi najvažnije kritičke i esejističke tekstove o književnici, naslovnice svih knjiga, obiteljske fotografije i snimak intervjua sa spisateljicom (iz 2006.).

Djela

  • Zvjezdani brojevi sitnica, roman, Otokar Keršovani, Rijeka, 1964.
  • Lutaoci, roman, Riječka revija, Rijeka, 1967.
  • Balada o morskom konjicu, roman, Zora, Zagreb, 1971.
  • Ljepotica s otoka, roman, Otokar Keršovani, Rijeka, 1973.
  • Svakodnevice, roman, Erasmus naklada, Zagreb, 2000.
  • Život uhvaćen jednom rukom, roman, Erasmus naklada i IO DHK, Zagreb - Pula, 2001.
  • Traženja, roman, Erasmus naklada, Zagreb, 2002.
  • Sama, roman, Erasmus naklada, Zagreb, 2003.
  • Priče iz ljeta 1965, pripovijesti, Bagdala, Kruševac, 1965.
  • Pripovijesti o Šimunu, pripovijesti, Istarski mozaik, Pula, 1971.
  • La Piramide, pripovijesti, La sfinge, Napulj, 1983.
  • Novoljetne pripovijesti, pripovijesti, Istarska naklada, Pula, 1984.
  • S prijateljem do zida, pripovijesti, Novo delo, Beograd, 1985.
  • Moji londonski susreti, pripovijesti, Otvoreno sveučilište Osijek, Osijek, 1991.
  • Priče putuju vlakom, pripovijesti, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 1995.
  • Gnjavatori, pripovijesti, Erasmus naklada, Zagreb, 1999.
  • Koliki su te voljeli, moja Pulo, knjiga ogleda, Matica hrvatska - Grad Pula, Zagreb - Pula, 1996.

Izvor

Vijenac Boris Domagoj Biletić: In memoriam: Tatjana Arambašin-Slišković (1922 – 2009), Odlazak pulske dame, Broj 396, 7. svibnja 2009.

 
Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica Matice hrvatske (http://www.matica.hr/).  Vidi dopusnicu za Wikipediju na hrvatskome jeziku: Matica hrvatska.
Dopusnica nije potvrđena VRTS-om.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.