Band-e Kaisar

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 160922 od 25. rujna 2021. u 03:54 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatski unos stranica)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Skoči na:orijentacija, traži
Band-e Kaisar
(perz.) بند قیصر - Cezarova brana
ili Pol-e Kaisar (Cezarov most)
ili Valerijanov most
ili Šadirvan
Ostaci Band-e Kaisara
Osnovni podatci
Premošćuje Karun
Mjesto Šuštar
Vrijeme gradnje 260-ih
Saniranje srednji i novi vijek
Rušenje 1885. (djelomično urušavanje)
Konstrukcija vapnenac, beton
Namjena brana, cestovni most Fars−Ktezifont
Projektanti i izvođači radova
Graditelj sasanidski inženjeri i rimski zarobljenici
Tehnički podatci
Ukupna dužina 516 m
Širina mosta 12 m
Najveći raspon 9,0 m
Koordinate 32°03′13″N 48°50′55″E / 32.053723°N 48.848687°E / 32.053723; 48.848687

Band-e Kaisar (perz. ند قیصر, dosl. Cezarova brana) je starovjekovni most u Šuštaru[1] odnosno jedna od najstarijih mostovnih brana u Iranu[2]. Prilikom njegove gradnje u 3. stoljeću sudjelovali su i rimski zarobljenici u službi sasanidskih vladara[3]. Budući da je građen u rimskom stilu često ga se naziva najistočnijim rimskim mostom odnosno branom, smješetnim duboko u iranskom teritoriju[4]. Njegova izgradnja i dvostruka namjena imala je snažan utjecaj na kasniji razvoj iranskog mostovnog graditeljstva[1][5].

Oko 500 m duga ustava preko Karuna, najvodonosnije iranske rijeke, jedna je od 16 glavnih građevina Šuštarskog hidrauličkog sustava na kome se temeljila poljoprivredna proizvodnja u okolici grada[6]. Navedeni sustav je 2009. godine upisan kao 10. iransko mjesto UNESCO-ve Svjetske baštine.[7] Most je, pak, imao značajnu ulogu kao komunikacija između Pasargada i sasanidske prijestolnice Ktezifonta. Više je puta dograđivan i popravljan u islamskom razdoblju[8], a u upotrebi je ostao do konca 19. stoljeća kada je djelomično urušen zbog snažnih poplava.[9]

Poveznice

Izvori

  1. ↑ 1,0 1,1 Huff, Dietrich; Kleiss, Wolfram (15.12.1989.)
  2. ↑ Vogel, Alexius (1987.), str. 50.
  3. ↑ Vidi:
    • Hartung, Fritz; Kuros, Gholam-Reza (1987.), str. 232.
    • Kleiss, Wolfram (1983.), str. 106.
    • Kramers, Johannes Hendrik (1997.)
    • Schnitter, Niklaus (1978.), str. 32.
  4. ↑ Schnitter, Niklaus (1978.), str. 28., sl. 7.
  5. ↑ Smith, Norman (1971.), str. 60.
  6. ↑ Vidi:
    • Hodge, Alfred Trevor (1992.), str. 85.
    • Hodge, Alfred Trevor (2000.), str. 337.
    • O'Connor, Colin (1993.), str. 130.
  7. ↑ Shushtar Historical Hydraulic System, UNESCO, pristup 1. V 2010.
  8. ↑ Hartung, Fritz; Kuros, Gholam-Reza (1987.), str. 246.
  9. ↑ Script error: The function "harvard_citation_no_bracket" does not exist.; Script error: The function "harvard_citation_no_bracket" does not exist.

Literatura

  • (njem.) Hartung, Fritz; Kuros, Gholam-Reza (1987.). "Historische Talsperren im Iran", u: Garbrecht, Günther: Historische Talsperren I. Stuttgart: Verlag Konrad Wittwer, str. 221.–274., ISBN 9783879191451, OCLC 610879552.
  • (engl.) Hodge, Alfred Trevor (1992.). Roman Aqueducts & Water Supply. London: Duckworth, str. 85., ISBN 9780715621943, OCLC 231440193.
  • (engl.) Hodge, Alfred Trevor (2000.). "Reservoirs and Dams", u: Wikander, Örjan: Handbook of Ancient Water Technology, Technology and Change in History II. Leiden: Brill Publishers, str. 331.–339., ISBN 9789004111233, OCLC 43286505.
  • (engl.) Huff, Dietrich; Kleiss, Wolfram (15. prosinca 1989.). Bridges, Encyclopædia Iranica. New York: Columbia University.
  • (njem.) Kleiss, Wolfram (1983.). Brückenkonstruktionen in Iran, Architectura XIII. München: Deutschen Kunstverla, str. 105.–112., ISSN 0044-863X.
  • (engl.) Kramers, Johannes Hendrik (1997.). "Shushtar", u: Bosworth, Clifford Edmund: San−Sze, 2. izdanje, Encyclopaedia of Islam IX, Leiden: Brill Publishers, str. 512.–513., ISBN 9789004104228, OCLC 770731926.
  • (engl.) O'Connor, Colin (1993.). Roman Bridges. Cambridge: Cambridge University Press, str. 130., ISBN 9780521393263, OCLC 26543269.
  • (engl.) Schnitter, Niklaus (1978.). Römische Talsperren, Antike Welt VIII. 2. Mainz: Verlag Philipp von Zabern, str. 25.–32., ISSN 0003-570X.
  • (engl.) Smith, Norman (1971.). A History of Dams. London: Peter Davies, str. 56.–61., ISBN 9780432150900, OCLC 201331.
  • (njem.) Vogel, Alexius (1987.). "Die historische Entwicklung der Gewichtsmauer", u: Garbrecht, Günther: Historische Talsperren I. Stuttgart: Verlag Konrad Wittwer, str. 47.–56., ISBN 9783879191451, OCLC 610879552.
Sestrinski projekti
Commons-logo.svgU Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Band-e Kaisar
v • r • u
Svjetska baština u Iranu
Flag of UNESCO.svgKulturna baština (21)
Armenski samostan sv. Tadeja i sv. Stjepana (2008.) • Bam s okolicom (2004.) • Behistunski natpisi (2006.) • Elamitski zigurat i drevni grad Čoga Zanbil (1979.) • Golestanska palača (2013.) • Gonbad-e Kabus (2012.) • Povijesni grad Jazd (2017.) • Kulturološki krajolik Majmanda (2015.) • Trg Nakš-e Džahan u Isfahanu (2012.) • Pasargad (2004.) • Perzepolis (1979.) • Perzijski kanati (2016.) • Perzijski vrtovi (2011.) • Grobnica šejha Safija (2010.) • Saborna džamija u Isfahanu (1979.) • Sultanija (2005.) • Suza (205.) • Šuštarski hidraulički sustav (2009.) • Tabriški bazar (2010.) • Taht-e Sulejman (2003.)
Iranska zastava
Prirodna baština (1)
Dašt-e Lut (2016.)
Nematerijalna
svjetska baština (10)
Glazba Bakšija iz Korasana (2010.) • Kališujanski rituali Mašhade ardehala u Kašanu (2012.) • Naqqāli, iransko dramsko pripovijedanje* (2011.) • Proslava iranske Nove godine Novruz1) (2009.) • Rituali Pahlevani i Zurhanei (2010.) • Iranski glazbeni reportoar tradicijski skladbi Radif (2009.) • Ritualna dramska umjetnost Ta‘zīye (2012.) • Tradicionalno vezenje tepiha u Farsu (2010.) • Tradicionalno vezenje tepiha u Kašanu (2010.) • Tradicionalne vještine izgradnje i jedrenja iranskim lendž brodovima u Perzijskom zaljevu* (2011.)

1) Slavi se u još desetak država sa značajnim udjelom iranskog stanovništva.  * Svjetska baština u opasnosti

Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Band-e_Kaisar&oldid=160922"