Renault R25

**Renault R25**
Kategorija	Formula 1
Konstruktor	Renault
Dizajner(i)	Bob Bell (tehnički direktor); Tim Densham (šef dizajnerskog tima)
Tehnički podaci
Šasija	U potpunosti izgrađena od karbon-fiberskih vlakana i aluminijskih dijelova kako bi bolid bio što lakši, čvršći i pružao bolje vozne performanse, zajedno motor RS25 je potpunosti prilagođen novoj R25 šasiji
Dužina	4800 mm
Širina	1800 mm
Visina	950 mm
Motor	RS25, atmosferski 3-litarski V10 motor s cilindrima pod 'V' kutem od 72°
Mjenjač	Prijenos snage motora koristi 6-brzinski poluautomatski mjenjač s jednom brzinom za vožnju unatrag
Težina	605 kg (uključujući vozača , kameru i balast)
Gume	Michelin M
Povijest natjecanja
Momčad	Mild Seven Renault F1 Team
Vozači	5. Fernando Alonso; 6. Giancarlo Fisichella
Prva utrka
Konstruktorsko prvenstvo	1. (2005.)
Vozačko prvenstvo	1. (2005., Fernando Alonso)

Renault R25, ili R25 je bolid francuske momčadi Renault F1 za sezonu 2005. Renault je 1. veljače 2005. na Grimaldi forumu u Monte Carlu predstavio bolid R25.^[2]

Bolid

Datoteka:Alonso 2005 British Grand Prix (2).jpg

R25 na Silverstoneu u Velikoj Britaniji.

Šasija i motor

Bolid koji je prekinuo petogodišnju Ferrarijevu dominaciju, Renaultov R25 bio je lijep koliko i brz, a nastao je kao produkt inovativnog razmišljanja i maksimalne prilagodbe Michelinovim gumama. Čitavim projektom koordinirao je tehnički direktor Bob Bell te šef dizajnerskog tima Tim Densham. Razlikovao se po načinu konstrukcije prednjeg ovjesa, korištenja tzv. V-kobilice, te po vrlo fluidnoj i naprednoj aerodinamici pokrova bolida. R25 bolid imao je potpuno novi integrirani elektronski sustav koji je optimiziran za njihov isto tako RS25 motor. Radi se o V10 motoru čiji su cilindri pod 72°, a s obzirom da tadašnjim novim pravilima kažu kako jedna mašina mora izdržati najmanje dvije utrke, nove izdržljivi Renaultovi motori "baždarene" su na više od 1.400 kilometara.^[3]

R25 je imao poseban sustav dotoka goriva, koji je još više usavršen tako da dodatno smanjuje rizik zapaljenja te eventualne ozljede vozača. Sustav hlađenja ima odvojene uljne i vodene "radijatore" smještene s bočnih strana bolida, koji se hlade zrakom koji prilikom vožnje ulazi kroz zračne usisnike. Za kočioni sustav, koji koriste karbonske diskove i pločice, zaslužni su Hitco i AP Racing.^[4]

Livreji

R25 i dalje je nosio boje glavnog sponzora Renault F1 Teama, proizvođača cigareta Mild Seven.

Vozačke promjene

Jarno Trulli je prije završetku sezone 2004. objavio da će sigurno napustiti ekipu Renaulta, i da će najvjerojatnije preći u momčad Toyote.^[5] Na prezentaciji bolida objavljeno je da će uz Alonsa, drugo vozačko mjesto pripasti povratniku u ekipu Giancarlu Fisichelli.^[6]

Sezona 2005.

Fisichella je osvojio prvu veliku nagradu za Renault u Melbournu 2005., a samim time otkrio nevjerojatan potencijal R25. Na postolju se uz Fisichellu popeo i njegov kolega Alonso, te vozač Ferrarija Rubens Barrichello.^[7] Bolid R25 Fernanda Alonsa slavio je i na drugoj utrci na VN Malezije i dokazao da zasluženo stoje na vrhu postolja, dok je Alonso stigao do svoje druge pobjede u karijeri.^[8] Renaultova dominacija nastavila se i na VN Bahreina gdje je Alonso stigao do nove pobjede, a Fisichella je odustao.^[9] Ista situacija dogodila se i na VN San Marina nekoliko tjedana kasnije, iako je s pole positiona krenuo Kimi Räikkönen u McLarenu.

Odlična suradnja Alonsa i Fisichelle dovele su Renault do svjetskog trona Formule 1 i time prekinuli višegodišnju dominaciju Ferrarija.

Na VN Španjolske pred domaćom publikom Alonso nije stigao do pobjede, ispred njega se isprječio Räikkönen, dok je Fisichella bio peti.^[10] R25 također je bio konkurentan i na VN Monaka, ali u samoj završnici utrke Alonso je pao na četvrto mjesto zbog istrošenosti guma. Fisichella je u Monaku odvozio svoju najslabiju utrku sezone, te završio na 12. mjestu.^[11]

Renaultu se ono što se dogodio u Monaku vratilo na VN Europe u Nürburgringu. Pobjednik utrke je zamalo bio Räikkönen, no on je izletio sa staze u posljednjem krugu, nakon što je posljednjih 15-ak krugova imao problema s velikim vibracijama zbog oštećene prednje desne gume. Na račun Raikkonena, pobjednik utrke postao Alonso i ubilježio četvrtu pobjedu sezone.^[12]

Räikkönenov MP4-20 se nakon uvodnih nekoliko utrka pretvorio u Renaultovu najveću konkurenciju za osvajanje pojedinačnog i konstruktorskog naslova. Räikkönen je u Kanadi iskoristio odustajanje Renaultovih vozača i uspio smanjiti svoj zaostatak u odnosu na Alonsa na 22 boda. Dok je poretku konstruktora McLaren svoj zaostatak za Renaultom smanjio na 23 boda.^[13] Na stazi Indianapolis za VN SAD-a, iako su se na kvalifikacijama Fisichella i Alonso plasirali na četvrto odnosno šesto mjesto, oba Renaulta nisu startali utrku jer FIA-a nije dopustila Michelinu da doveze nove gume iz Francuske.^[14] Renault je ono što je izgubio u SAD-u nadoknadio na domaćoj stazi Magny-Coursu na VN Francuske i suvereno stigao do pete pobjede u sezoni.^[15] Alonso je na utrci za VN Velike Britanije stigao do drugog mjesta i za Raikkonenom povećao prednost u ukupnom poretku na 28 bodova.^[16] Alonso je bio pobjednik i na VN Njemačke na stazi Hockenheim i to je bila njegova šesta pobjeda sezone, a odustajanjem Räikkönena zbog motora približio se osvajanju pojedninačnog,^[17] dok je Fishicella bio odličan četvrti te pomogao također Renaultu u borbi za kontruktorski naslov. Alonso je, kao Fisichella, utrku na stazi Hungaroring završio bez bodova, te time natrag u igru za naslov vratio McLaren.^[18] U sljedeće 2 od 3 utrke na pobjedničkom tronu bio je Räikkönen (jednom Montoya), no Alonso je marljivo sakupljao bodove te do VN Brazila stigao do prvog naslova svjetskog prvaka Formule 1.^[19] Renault je do naslova konstruktorskog prvaka stigao u Kini, na posljednjoj stazi u kalendaru F1.^[20]

Zanimljivosti

Richard Hammond iz poznate emisije Top Gear odvozio je 2 kruga na Silverstoneu u Renaultovom F1 bolidu R25.^[21]

Potpuni popis rezultata u F1

(legenda) (Utrke označene debelim slovima označuju najbolju startnu poziciju) (Utrke označene kosim slovima označuju najbrži krug utrke)

Godina	Momčad	Motor	Gume	Vozači	1	2	3	4	5	6	7	8	9	10	11	12	13	14	15	16	17	18	19	Bodova	Poredak
2005.	Mild Seven Renault F1	Renault V10	M		AUS	MAL	BHR	SMR	ŠPA	MON	EUR	KAN	SAD	FRA	VBR	NJE	MAĐ	TUR	ITA	BEL	BRA	JAP	KIN	191	1.
				Fernando Alonso	3	1	1	1	2	4	1	Ret	DNS	1	2	1	11	2	2	2	3	3	1
				Giancarlo Fisichella	1	Ret	Ret	Ret	5	12	6	Ret	DNS	6	4	4	9	4	3	Ret	5	2	4

Izvori

Vanjske poveznice

Na Wikimedijinom Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: R25 Renault R25

Službena stranica Renault F1 Team

[1] FIA objavila provizornu listu vozaèa F1 za 2005. godinu

[2] Renault predstavio novi bolid

[3] Renault "naciljao" pobjedničku titulu

[4] Tehničke specifikacije Renaulta R25

[5] Trulli odlazi iz Renaulta na kraju sezone

[6] Renault objavio vozačku postavu za 2005.

[7] Fisichella i Renault najsretniji i najspretniji

[8] Fernando Alonso dominantan u Maleziji

[9] VN Bahreina: Nastavlja se Renaultova dominacija

[10] Raikkonen se dokazao pobjedom u Španjolskoj

[11] V.N. Monaka - Monte Carlo - 2005.

[12] V.N. Njemačke - Nürburgring - 2005.

[13] Kimi Raikkonen pobjednik VN Kanade!

[14] Jarno Trulli kreće s prve pozicije

[15] Alonso brzo ali sigurno do pobjede na Magny-Coursu

[16] Montoya slavio na Silverstoneu, Alonso drugi

[17] Alonso po šesti put pobjednik, Kimi odustao

[18] Raikkonen razbio dosadu

[19] Alonso svjetski prvak!

[20] Renault uzeo sve!

[21] Kako je voziti bolid Formule 1

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]

[6]

[7]

[8]

[9]

[10]

[11]

[12]

[13]

[14]

[15]

[16]

[17]

[18]

[19]

[20]

[21]