Toggle menu
309,3 tis.
61
18
533,3 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Vojnići (Ljubuški, BiH)

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 108249 od 6. rujan 2021. u 04:20 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatski unos stranica)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
  1. PREUSMJERI Predložak:Infookvir naselje u BiH

Vojnići su naseljeno mjesto u gradu Ljubuškom, Federacija BiH, BiH.[1]

Zemljopisni položaj i značajke

Nalaze se 15-ak km od Ljubuškog, u sjeverozapadnom dijelu općine, između Veljaka, Klobuka, Dola i Šipovače. Prostiru se na 7 km2. Crkveno pripadaju župi Šipovača. Imaju tri groblja: Gračina, Ćutukovo groblje (Groblje sv. Ivana) i Vodičko groblje. Ime naselja seže u srednji vijek. U povelji vojvode Jurja Vojsalića braći Radivojevićima 12. kolovoza 1434. spominju se Vlasi Vojnići, Pribinovići i Hardomilići, od kojih su postala i imena današnjih sela Vojnića, Hardomilja i Pribinovića.[2]

Stanovništvo

Popisi 1971. - 1991.

Vojnići
godina popisa 1991.[3] 1981. 1971.
Hrvati 641 (99,53%) 568 (100%) 652 (99,69%)
Muslimani 0 0 0
Srbi 0 0 2 (0,30%)
Jugoslaveni 0 0 0
ostali i nepoznato 3 (0,46%) 0 0
ukupno 644 568 654

Popis 2013.

Vojnići
godina popisa 2013.[1]
Hrvati 576 (100%)
Srbi 0
Bošnjaci 0
ostali i nepoznato 0
ukupno 576

Povijest

Na obroncima Crvenoga Briga iznad zapadnoga dijela polja te u široj okolici Vodica, nalazi se veći broj kamenih grobnih gomila iz brončanoga doba što svjedoči o životu na području Vojnića još u prapovijesno doba. Na Vojnićkoj gradini su pronađeni ulomci prapovijesne keramike. Kroz Vojniće je u antici prolazila vicinalna rimska cesta Klobuk – Vojnići – Dole. Na lokalitetu Crkvina (šire područje Župnice) Dimitrije Sergejevski istražio je 1952. starokršćansku baziliku dimenzija 18×15 m s tri uzdužne prostorije. U središnjem dijelu nalazio se prezbiterij s apsidom, naos i narteks, a u lijevoj bočnoj prostoriji nalazio se slabo očuvan krstionički bazen, kao i jedna zidana grobnica s kostima. U temeljima je iskopano dosta kamenih ulomaka dio kojih se nalazi se u stalnom postavu Zemaljskog muzeja u Sarajevu, a veći u muzejskom spremištu. Bazilika nije bila konzervirana, lokalitet je zapušten i zatrpan, djelomice devastiran. U stručnoj literaturi bazilika se navodi u Klobuku, što je netočan podatak.[2]

Na lokalitetu Gračina/Gračine (istoimeno groblje) nalazi se skupina 12 stećaka iz 14.-15. stoljeća, 11 ploča i 1 škrinja. Orijentirani su u smjeru sjever-jug, a dimenzije su najčešće 270×220×30 cm. Ukrašenih je 11 primjeraka i to motivima križeva, štitova, mačeva, rozeta, bordura i vitica.[2]

U popisu katoličkoga puka biskupa Pavla Dragićevića 1743. u Vojnićima (Voinichi) se navode sljedeća prezimena: Antonius Bebecha, Petrus Bebecha, Marcus Bradviza, Georgius Çugliak, Michael Çugliak, Mattheus Garbavaz (2 kuće), Stephanus Parnich, Nicolaus Rasich i Elias Vechich.[2]

Izvori

  1. 1,0 1,1 2.2. Stanovništvo prema etničkoj/nacionalnoj pripadnosti i spolu, po naseljenim mjestima, popis.gov.ba, preuzeto 22. lipnja 2019.
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 Radoslav Dodig, Povijest ljubuških naselja: Vojnići, Pučki godišnjak "Ljubuško silo" br. 7, Ljubuški, 30. srpnja 2011., str. 18.-21.
  3. Nacionalni sastav stanovništva - Rezultati za republiku po opštinama i naseljenim mjestima 1991., Državni zavod za statistiku Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1993.


Nedovršeni članak Vojnići (Ljubuški, BiH) koji govori o naselju u Bosni i Hercegovini treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.