Hanibal Salvaro

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 669797 od 10. ožujak 2026. u 07:01 koju je unio Suradnik10 (razgovor | doprinosi) (Stvorena nova stranica sa sadržajem: »'''Hanibal Salvaro''' "Hani" (Čačak, Srbija, 7. svibnja 1935.Zagreb, 3. prosinca 2022.)<ref name=enc/>, hrvatski <ref name=glip2012>[https://gliptoteka.hazu.hr/files/file/listanje/11/2012_gliptoteka_thk_katalog_finalno.pdf ''XI. trijenale hrvatskoga kiparstva '']. HAZU - Gliptoteka, lipanj / srpanj 2012. str. 150. {{ISBN|978-953-154-151-0}} Pristupljeno 10....«.)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Hanibal Salvaro "Hani" (Čačak, Srbija, 7. svibnja 1935.Zagreb, 3. prosinca 2022.)[1], hrvatski [2] keramičar[1] kipar, slikar i konceptualni umjetnik. Otac umjetnika i arhitekta Atija Salvara.[3]

Životopis

Rodio se je u Čačku. Splitu. Studirao je na Građevinskom fakultetu u Zagrebu.[2] U svijet umjetnosti uputila ga je sestra Lidija Salvaro.[4] Na XI. Trijenalu hrvatskog kiparstva 2012. godine predstavio se je instalacijom plutajućih elemenata.[2]

Bavio se je oblikovanjem uporabne i dekorativne keramike. Istraživao je keramičke tehnike i inovacije u procesima paljenja gline i glazure.[1] Okušao se je i na drugim likovnim područjima: radio je akrilne kolaže, kreativne skulpture u porculanu, oblikovanjem iz bojanih betona rezanim dijamantnom pilom, slikanjem, kolažima, digitalnim slikama, postavio je kolektivnu izložbu printeva s temom boje na ogradu Tehničkog muzeja, ukrasio je svojim radovima fasadu oronule zgrade Paromlina, oplemenio kontejnere i kante za smeće dekoracijama, postavljao skulpturalne ad hoc instalacije na javnim mjestima i dr.

Bio je jedan od međunarodno najpriznatijih hrvatskih keramičara. Česti sudionik Kolonije umjetničke keramike „Hinko Juhn“ u Našicama. Surađivao s našičkim Zavičajnim muzejem.[5]

U vrijeme velikosrpske agresije na Hrvatsku, osnovao je Antiratnu keramičku radionicu ALKER (1991-1993). Godinama je pozivao projektom "Bijeli Zagreb" na kulturno oživljenje Zagreba kroz umjentičke instalacije na istaknutim lokacijama po Zagrebu i na samoj Savi.[4]

Od 2018. djelovao je iz zagrebačkoga Studija HANI, na adresi Medveščak 49.[3]

Izvori

  1. 1,0 1,1 1,2 Salvaro, Hanibal. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 10.3.2026. <https://enciklopedija.hr/clanak/salvaro-hanibal>.
  2. 2,0 2,1 2,2 XI. trijenale hrvatskoga kiparstva . HAZU - Gliptoteka, lipanj / srpanj 2012. str. 150. ISBN 978-953-154-151-0 Pristupljeno 10. ožujka 2026.
  3. 3,0 3,1 Ati Salvaro – razgovor o Hanibalu Salvaru Haniju . Akademija Art. 15. lipnja 2023. Pristupljeno 10. ožujka 2026.
  4. 4,0 4,1 In Memoriam: Hanibal Salvaro Hani (May 1, 1935 – December 3, 2022). Akademija Art. 7. prosinca 2022. Pristupljeno 10. ožujka 2026.
  5. In memoriam: Hanibal Salvaro (1935. – 2022.), Mile Nekić (1947. – 2022.) . Zavičajni muzej Našice na Facebooku. 14. prosinca 2022. Pristupljeno 10. ožujka 2026.