| Jure Bilić | |
| Rođenje | 12. rujna 1922. |
|---|---|
| Smrt | 27. siječnja 2006. |
| Nacionalnost | Hrvat |
| Zanimanje | političar |
Jure Bilić (Makarska, 12. rujna 1922. – Zagreb, 27. siječnja 2006.) bio je hrvatski političar u SFR Jugoslaviji.
Životopis
Rođen je 12. rujna 1922. godine u Makarskoj. Završio je partijsku školu Đuro Đaković. Član SKOJ-a od 1940. U travnju 1941. godine, postao je član Komunističke partije Jugoslavije. Istakao se kao jedan od organizatora ustanka u Hrvatskoj. Bio je rukovodilac SKOJ-a za Dalmaciju i član Pokrajinskog komiteta SKOJ-a za Hrvatsku.
Tijekom NOB bio komesar omladinske čete, sekretar Okružnog komiteta SKOJ-a Makarske, član Okružnog komiteta KP Makarske, član Pokrajinskog komiteta SKOJ-a za Hrvatsku. Poslije rata bio je sekretar Gradskog komiteta SKOJ-a Zagreba (1945-1948.), sekretar Gradskog komiteta KP Splita (1951.–1953.), predsjednik Međuopćinske konferencije SKH za Dalmaciju, sekretar Sekretarijata za opće privredne poslove NRH (1956.), predsjednik Poljoprivredno-šumarske komore Hrvatske (1960-1962), republički sekretar za poljoprivredu (1962.–1964.), član Izvršnog komiteta Predsjedništva CK SKH (1956.–1966.), član Izvršnog biroa Predsjedništva SKJ (1972-1974.), član Predsedništva CK SKJ (1974.—1978.), predsednik Sabora SRH i član Predsedništva CK SKH (1978.–1982.). Za člana CK SKH je biran na 4., 5., 6. i 7. kongresu SKH, a za člana Predsjedništva SKJ na Drugoj konferenciji SKJ.[1]
Za člana Predsjedništva CK SKJ izabran je na Desetom kongresu SKJ 1974. godine. Predsjednik Predsjedništva CK SKH od svibnja 1982. (izabran na 10. kongresu na mandat od 1 godine)[1] do 1. srpnja 1983. i član Predsjedništva CK SKJ od 1983. do 1986. godine.
Bio je protivnik Hrvatskog proljeća. Od sredine 1980-ih protivio se Miloševićevoj politici prema ostalim republikama SFRJ. Godine 1990. napisao je memoarsko djelo „'71., koja je to godina?”.
Umro je 27. siječnja 2006. godine u Zagrebu. Sahranjen je na zagrebačkom groblju Mirogoj.
Počasti
Bio je nositelj Partizanske spomenice 1941. i ostalih visokih odlikovanja.[1]
Izvori i literatura
- Hrvatska opća enciklopedija (knjiga druga). „Leksikografski zavod Miroslav Krleža”, Zagreb 2000. godina.
| |||||||
