Njemačka proljetna ofenziva 1918.

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 265085 od 28. listopad 2021. u 11:32 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatski unos stranica)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Proljetna ofenziva
Kaiserschlacht
Pogreška pri izradbi sličice:
Plava crta označava zapadno bojište prije ofenzive, a ružičasta područja njemačka osvajanja.
Vrijeme 21. svibnja - 18. srpnja 1918.
Lokacija sjeverna Francuska, zapadna Flandrija i Belgija
Ishod Najveće napredovanje njemačke vojske na zapadnom bojištu, prvo manja teritorijalna osvajanja, a nakon Druge bitke kod Marne povlačenje Nijemaca u unutrašnjost
Sukobljeni
Pogreška pri izradbi sličice: Njemačko Carstvo Francuska
Pogreška pri izradbi sličice: Ujedinjeno Kraljevstvo
Pogreška pri izradbi sličice: SAD
Kraljevina Italija
Portugal
Vođe
Pogreška pri izradbi sličice: Erich Ludendorff Ferdinand Foch
Philippe Pétain
Pogreška pri izradbi sličice: Douglas Haig
John Joseph Pershing
Pogreška pri izradbi sličice: Alberico Albricci
Pogreška pri izradbi sličice: Tamagnini de Abreu
Posljedice
Poginuli
688 341
Poginuli
433 000
418 374
~ 5 000

Proljetna ofenziva ili Kaiserschlacht (njem. Kaiserova ili Careva bitka) naziv je za organizirani niz njemačkih napada na uporišta Antnante na Zapadnom bojištu tijekom proljeća 1918. godine u Prvom svjetskom ratu. Predstavlja najveće napredovanje njemačke vojske na Zapadnom bojištu još od početka rata 1914. godine.

Njemačka je zaključio da joj je jedina mogućnost pobjede nad Antantnom napadom na njezina uporišta na Zapadnom bojištu, prije dolaska američkih snaga koje bi snagama Antante dale brojčanu, logističku i vojnu premoć. Njemački povod za pozadinu je imao veliku prednost u ljudstvu u oružju ostvarenu potpisivanjem Brestlitovskog mira, kojim je nakon ruske predaje uspjela povući 60 divizija s Istočnog bojišta.

Sastojala se od četiri njemačka napada (ofenzivna vala), nazvana kodnim imenima Michael, Georgette, Gneisenau i Blücher-Yorck, od kojih je najjači napad bio Michael. Njemačka namjera bila je odvlačenje snaga Antante od luka u La Manchu i Doverskom prolazu, koje su bile neophodne za britansku opskrbu. Njihovim osvajanjem, Nijemci bi napali i druge linije komunikacije i time prisilili britansko-francuske snage na predaju.

Vanjske poveznice

U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Proljetna ofenziva