Cavtatski otoci

Mrkan i Bobara

Sjeverozapadna skupina od 4 otoka: Bobara, Trava, Hljeb i Ražnjić

Otok Mrkan i hrid Mrkanac

Cavtatski otoci su nenaseljeno otočje zapadno i jugozapadno od Cavtata.

Čini ga 6 otočića i hridi od uslojenog vapnenca koji se pružaju u smjeru sjeverozapad–jugoistok:<ref name="enciklopedija.hr"/>

Podijeljeni su u 2 grupe. Sjeverozapadnom grupom dominira otočić Bobara, a dalje prema jugoistoku slijede hridi Trava, Hljeb i Ražnjić. Oko 500 metara široki tjesnac ih dijeli od otočića Mrkana, najvećeg među Cavtatskim otocima, a na krajnjem jugoistoku otočja je hrid Mrkanac.

Na Mrkanu su ruševine benediktinskog samostana iz 1284.. Od 1975., Cavtatski otoci i otočić Supetar u Župskom zaljevu zaštićeni su kao poseban ornitološki rezervat, gnjezdište galeba klaukavca.

Zemljopisni položaj i geomorfološke osobitosti

Otočje se nalazi u južnom Jadrana, na ulazu u Župski zaljev, 2 km od Cavtata. Pružaju se u smjeru sjeverozapad-jugoistok, kao i cijela istočna jadranska obala i gorje Dinarida, u nizu jedan iza drugog. Geološku podlogu najvećim dijelom čine sedimentne stijene, uglavnom vapnenačke, a na pojedinim mjestima dolomiti iz mezozoika, ostatak nekadašnjeg Lapadskog grebena.<ref name="ciopa.hr"/>

Mrkan i Bobara su najveći otoci u otočju. Njihove sjeverne obale su niske i dosta blago položene, a južne, koje gledaju prema otvorenom moru su znatno strmije, visoke do 30 metara, jer su izložene intenzivnom abrazijskom djelovanju valova. Obala ne dopušta jednostavan pristup otocima, a nema ni izgrađenih pristaništa. Otoci su nenastanjeni, a Mrkan posjećuju samo pastiri koji povremeno dovode stoku na ispašu, koju tamo ostavljaju na duži rok.<ref name="ciopa.hr"/>

Otok Mrkan, od kopna udaljen 1,1 km, je najveći u skupini, s dimenzijama 1500 x 350 metara i površinom od 0,197 km².<ref name="Geoadria"/><ref name="razvoj.gov.hr"/><ref name="hrvatskiotoci"/> Sastoji se od dva brežuljka, jugoistočnog visine 65 m i sjeverozapadnog visine 45 m. Prekriven je gustom vegetacijom mediteranske makije, uglavnom teško prohodnom.<ref name="ciopa.hr"/>

Nešto manja i niža Bobara je od kopna udaljena 2,4 km. Duga je oko 600 m, a široka do 200 m, te ima površinu od 0.064 km².<ref name="Geoadria"/><ref name="razvoj.gov.hr"/><ref name="hrvatskiotoci"/> Iz mora se uzdiže 45 metara.<ref name="hrvatskiotoci"/>. Nižim dijelovi su obrasli travom, a viši nižom makijom.<ref name="ciopa.hr"/>

Uz Mrkan i Bbobaru, u otočju je i nekoliko malih, niskih i oštrih hridi; Mrkanac(jugoistočno od Mrkana), te Trava, Hljeb i Ražnjić (jugoistočno od Bobare). Trava i nešto u većoj mjeri Hljeb su djelomično prekriveni oskudnom vegetacijom, dok su Mrkanac i Ražnjić potpuno goli i bez tragova kopnene flore.<ref name="ciopa.hr"/>

Podmorje

More u akvatoriju je poprilično duboko, posebno sa južne, pučinske strane, pa se izobata od 50 metara najčešće nalazi tek oko 10 metara od obalne linije, a ona od 100 metara na oko 50 metara. Sa sjeverne strane je more pliće, a dubina uglavnom doseže do 20-30 metara.<ref name="ciopa.hr"/>

Podmorje ima bogatu i raznovrsnu floru i faunu, pa nalazimo alge, koralje, spužve i mnoštvo riba. Obale su hridinaste, strmo se stuštajući u more i tvoreći podmorske strmce, obrasle smeđim, zelenim i crvenim algama. Od faune, brojni su mahovnjaci, spužve i žarnjaci.<ref name="ciopa.hr"/>

Zbog jake abrazije, južna obala je bogato razvedena i sadrži brojne potkapiname, podmorske pukotiname, polušpilje i špilje, što ih čini pogodnim za ronilački turizam.<ref name="ciopa.hr"/>

U blizini je i potonuli antički brod sa razasutim amforama, olupina iz 17. stoljeća, olupina talijanskog trgovačkog broda potonulog u 2. svjetskom ratu.<ref name="ciopa.hr"/>

Povijest i kulturne znamenitosti

Na Mrkanu, na blago položenom obronku, na visini od oko 40 m, se nalazi i romanička crkvica Sv. Mihovila te ruševine biskupskog ljetnikovca, gdje je svojedobno bilo sjedište Trebinjsko-mrkanske biskupije, a podno ostataka te crkvice, arheolozi su pronašli obrise kasnoantičke memorije (obrednog mjesta), što ukazuje na kontinuitet korištenja lokacije za obredne svrhe.<ref name="ciopa.hr"/>

Oko te crkvice, vjerojatno već u prvoj polovici 11. stoljeća, benediktinci grade manji samostan. U Dubrovačkoj Republici, samostani građeni na važnim strateškim mjestima služili su ne samo svojoj primarnoj vjerskoj svrsi, nego i praćenju kretanja neprijateljskih brodova, praćenje brodova koji dolaze iz mjesta zaraženih kugom, te služili su i kao utočište ribarima, mornarima ili brodolomcima.<ref name="ciopa.hr"/>

U vrijeme vlasti Nemanjića u Raškoj, trebinjski biskup Salvi biva prognan iz Raške a biskupija praktički postaje naslovna, pa mu vlada Dubrovačke Republike 1265. daje Mrkan, Bobaru i Supetar na korištenje. Biskupija se od tada najčešće naziva mrkanjskom, a današnji službeni naziv je Trebinjsko-mrkanska biskupija. Dubrovačko zaleđe kasnije dolazi pod vlast Osmanlija, biskupija se organizira misionarski, a njezini biskupi od tada trajno borave u Dubrovniku, te obnašaju i funkciju pomoćnih biskupa i vikara dubrovačkih nadbiskupa.<ref name="ciopa.hr"/> Baziliku Blažene Djevice Marije u 13. stoljeću napuštaju benediktinci, a 1377. godine i trebinjski biskupi, te otok Mrkan i susjedni otoci ostaju nenaseljeni.<ref name="ciopa.hr"/>

U novijim arheološkim istraživanjima pronađena su groblja oko srednjovjekovnih crkava na Mrkanu i Bobari.<ref name="ciopa.hr"/>