Otto Bauer

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 333940 od 17. studenoga 2021. u 22:35 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite book +{{Citiranje knjige))
Skoči na:orijentacija, traži
Otto Bauer, 1919.

Otto Bauer (Beč, 5. rujna 1881.Pariz, 4. srpnja 1938.) je bio austrijski socijaldemokrat. Smatra ga se za jednim od vodećih mislitelja lijeve orijentacije, austromarksističke orijentacije. Također je bio nadahnuće za pokret Nove ljevice i eurokomunizam, koji su pokušali naći "treći put" k demokratskom socijalizmu.

Životopis

Rođen je u Beču. Studirao je na Sveučilištu u Beču. Studij je završio 1906. godine. Prvu je knjigu objavio 1907. To je bila knjiga Die Sozialdemokratie und die Nationalitätenfrage u kojoj je razradio princip nacionalne osobne autonomije (Prinzip der Kulturautonomie).[1][2]Politički se aktivirao još na studiju. U Socijaldemokratskoj stranci Austrije postupno se uspinje nakon završetka doktorskih studija. Utemeljio je stranački žurnal Der Kampf 1907. Između 1907. i 1914. bio je sekretar u stranci. Kao jedan od vodećih austrijskih "lijevih" socijalista[3] došao je u poziciju za vjerojatnog nasljednika Viktora Adlera na mjestu čelnika stranke. Zarobljen je na Istočnom bojištu u prvim mjesecima Prvog svjetskog rata. Tri je godine bio ratni zarobljenik u Rusiji. Vratio se u Austriju 1917. Kad je Viktor Adler umro 1918., postao je čelnik austrijskih socijaldemokrata. Od studenoga 1918. do srpnja 1919. austrijski socijaldemokrati formirali su koalicijsku vladu s Kršćanskom socijalnom strankom. U toj vladi bio je ministar vanjskih poslova.

Unatoč marksističkim socijalističkim stavovima, bio je pangermanist i njemački nacionalist. Pregovarao je s Weimarskom vladom o mogućem pristupu Austrije u Njemačku ožujka 1919. za vrijeme njemačke revolucije 1918.-1919.[4]). Bio je razočaran kad je Versajski ugovor uklonio mogućnost ujedinjenje Austrije s Njemačkom. [5]

Kad je Engelbert Dollfuss uz pomoć dijelova Kršćanske socijalne stranke i Heimwehra uspostavio autoritarnu korporatističku diktaturu 1933., aktivnosti austrijskih socijaldemokratska osjetno su se smanjile. Nakon sloma ustanka socijaldemokrata u veljači 1934., bio je prisiljen otići u izgnanstvo.[6] Nastavio je organizirati austrijski socijaldemokratski otpor iz inozemstva. Prvo iz Čehoslovačke, iz Brna, potom iz Francuske, iz Pariza. Nastavio je književno i teorijski stvarati sve do smrti.

Umro je u Parizu 4. srpnja 1938. u dobi od 56 godina, samo četiri mjeseca poslije nego je Austrija Anschlussom postala dio Hitlerova Reicha.

Ottova sestra Ida Bauer bila je pacijentica Sigmundu Freudu, koji je objavio studiju o njenom slučaju pod pseudonimom Dora.

Djela

Nationalitätenfrage und die Sozialdemokratie, 1924.
  • Die Nationalitätenfrage und die Sozialdemokratie, Wien 1907.
  • Die Sozialisierungsaktion im ersten Jahre der Republik, Wien 1919 .
  • Der Weg zum Sozialismus, Berlin 1919 .
  • Bolschewismus oder Sozialdemokratie?, Wien 1920 .
  • Die österreichische Revolution, Wien 1923.
  • Die Nationalitätenfrage und die Sozialdemokratie, Wien 1924.;
  • Der Kampf um Wald und Weide, Wien 1925.
  • Sozialdemokratische Agrarpolitik, Wien 1926.
  • Sozialdemokratie, Religion und Kirche, Wien 1927.;
  • Kapitalismus und Sozialismus nach dem Weltkrieg, Berlin 1931 .
  • Der Aufstand der österreichischen Arbeiter. Seine Ursachen und seine Wirkungen, Prag 1934 .
  • Zwischen zwei Weltkriegen? Die Krise der Weltwirtschaft, der Demokratie und des Sozialismus, Prag 1936.
  • Die illegale Partei, Paris 1939. (posmrtno)

Izvori

  1. Bauer, Otto: Nationalitätenfrage und Sozialdemokratie (Wien 1907)
  2. Bogdanić, Luka: Nacija kao historijsko-politička stvarnost u misli Carla Cattanea, Filozofska istraživanja, Vol.27 No.3 Prosinac 2007.
  3. Bourne, J.M. Who's Who In World War One. New York: Taylor and Francis e-library, 2002. p 17. (Accessed via Google Books 2/21/11.)
  4. AUSTRIA WILL JOIN GERMANY SPEEDILY - Teutonic Union Will Be Proclaimed as Soon as Details Are Completed. TROOPS CURB BERLIN STRIKE Noske Masses 28,000 Men inCapital--Sharp Clashes Elsewhere., The New York Times, March 6, 1919 (PDF)
  5. Bourne, J.M. Who's Who In World War One. New York: Taylor and Francis e-library, 2002. p 17. (Accessed via Google Books 2/21/11.)
  6. Brook-Shepherd, Gordon (prosinca 1996). The Austrians : a thousand-year odyssey. HarperCollins. str. 283. ISBN 0-00-638255-X 

Vanjske poveznice