Alhamijado književnost
 |
Ovaj članak ili jedan njegov dio zahtijeva jezičnu i pravopisnu doradu. Članak treba preurediti u skladu s gramatičkim i/ili pravopisnim pravilima standardnoga hrvatskog jezika. |
Aljamiado književnost (ili alhamijado književnost) književnost je na hrvatskome, bošnjačkome, portugalskome, i španjolskome jeziku pisana i prilagođena arapskim pismom. Alhamijado književnost je pojava pisanja arabicom na nearapskom jeziku koja je postojala i kod inih južnoslavenskih i ostalih naroda, poput Iranaca, Kurda, Maura u Španjolskoj, Turaka i dr.[1]
Ova književnost predstavlja prve doprinose u bošnjačkoj književnosti. Javlja se u Osmanskom carstvu uglavnom na štokavskoj ikavici te na pismu arabici. Javlja u svim krajevima gdje žive Hrvati a bile su pod osmanskom vlašću. Javlja se i kod predaka Bošnjaka koji su pisali arabicom i koji se ubraja i u baštinu na bošnjačkome jeziku.[2][3] Sadržajno to su većinom pjesme: ilahije, vjerske i pobožne naravi, kaside, poučno moralističke, pa pjesme pritužbenog karaktera, domoljubne te ljubavni stihovi,[4] a od proznih uradaka teološko-pravni spisi, molitve, rječnici i podnesci (arzuhali i mahzari).[5]
Prvi zabilježeni književnik ove skupine je pisac Erdeljac Mehmed koji se 1588.–1589. godine javlja se petrarkistički spjevanim djelom Hrvatska pjesma (Hırvat Türkisi). Iz 16. stoljeća tu je i Nerkezi Muhamed Sarajlija. Iz 17. stoljeća predstavnik je Hadži Jusuf Livnjak koji je pisao pritužbene pjesme, Hasan Kaimija Zrinović (Hasan Kaimija, Hasan Kaimi) iz Sarajeva, prognan u Zvornik, poznat po protumletačkoj pjesmi Nemojte se kladiti, a Hrvate paliti, zato ćete platiti, kad vam ode Kandija. Skupini iz ovog stoljeća pripada autor bosansko- turskog rječnika u pjesmoredcima, leksikograf Muhamed Hevaji Uskufi koji je djelovao u tuzlanskom kraju. U 18. stoljeću poznato je djelo "Duvanjski arzuhal", zatim pisac Muhamed Velihodžić, Mula Mustafa Bašeskija, Mustafa Ejubović. Javlja se i djevojka iz Sarajeva Umihana Čuvidina u 18. i 19. st., kao i Ilhamija Žepčak i Abdurrahman Sirri.
Do austrijskog zauzeća Bosne 1878. sve do zaključenja Berlinskog kongresa ovaj se vid književnosti u Bosni i Hercegovini dosta bogato razvijao. Kasni predstavnik je Hamzo Puzić.[4] Još su vrijedni spomena Ahmed Karahodža, Muhamed-aga Pruščanin, Hasan Mostarac, Mahmud Mostarac i mnogi drugi.
Izvori
- ↑ AKOS "Alhamijado – bošnjačka književnost pisana arebicom". akos.ba. 5. kolovoza 2017.. https://akos.ba/alhamijado-bosnjacka-knjizevnost-pisana-arebicom/ AKOS Pristupljeno 7. svibnja 2016.
- ↑ Doubt, Keith (27. srpnja 2019.) (engl.). Ethnic and National Identity in Bosnia-Herzegovina: Kinship and Solidarity in a Polyethnic Society. Rowman & Littlefield. ISBN 978-1-4985-9418-9. https://books.google.ba/books?id=-1KjDwAAQBAJ&pg=PA24&dq=aljamiado+bosniak&hl=en&sa=X&ved=2ahUKEwiPy-r_l67qAhUH3aQKHVcHA4AQ6AEwAHoECAMQAg#v=onepage&q=The%20phenomenon%20of%20Aljamiado%20literature%20is%20important%20due%20its%20role%20in%20the%20preservation%20&f=false
- ↑ Gren, Erik (2007) (engl.). Orientalia Suecana. Almquist & Wiksell Periodical Company. https://books.google.ba/books?id=pLMMAQAAMAAJ&q=aljamiado+bosniak&dq=aljamiado+bosniak&hl=en&sa=X&ved=2ahUKEwiPy-r_l67qAhUH3aQKHVcHA4AQ6AEwAnoECAEQAg
- ↑ 4,0 4,1 HOP portal Dragan Ilić - kolumne. Ingrid Runtić: Veliki doprinos Hrvata islamske vjere hrvatskoj književnosti, 31. kolovoza 2015., pristupljeno 17. travnja 2016., arhivirano 26. travnja 2016.
- ↑ AKOS "Alhamijado – bošnjačka književnost pisana arebicom". akos.ba. 5. kolovoza 2017.. https://akos.ba/alhamijado-bosnjacka-knjizevnost-pisana-arebicom/ AKOS Pristupljeno 7. svibnja 2016.