Giuseppe Ramiro Marcone (1882, S. Pietro-in-fine - Italja 1952.) je bio talijanski benediktinski redovnik. Za svećenika je zaređen 1906., a 1918. godine postao je opatom Opatije Montevergine u planinama Campanije.
1941. godine postavio ga je papa Pio XII. za vizitatora u Zagrebu, te je efektivno bio osoba za vezu s crkvenim i svjetovnim vlastima u NDH, s kojom Sveta Stolica nije nikad uspostavila službene diplomatske odnose.
Papa je G. R. Marconea uputila u Hrvatsku s izričitom uputom da “poduzme potrebo kako bi izbjegao službeni kontakt s vlastima, kako bi misija bila, i izgledala da jest, u skladu sa željama Svete Stolice, striktno vjerske naravi... Osobito, Uzoriti Prelat će savjetovati i poduprijeti monsinjora Stepinca i episkopat u odupiranju zlom utjecaju neopoganske propaganda koja bi mogla biti vršena u organizaciji nove države.”[1] "Neopoganstvo" je bio termin, kojim je Pio XI. u enciklici Mit Brennender Sorge iz 1937. godine opisao nacizam.[2]
U veljači 1942. godine, kada je u Zagreb stigao njemački časnik radi preuzimanja više od 5 tisuća hrvatskih Židova koji su se nalazili u Koncentracijskom logoru Jasenovac u njemačke logore, te potom deportacije svih drugih Židova, opat Marcone i nadbiskup Alojzije Stepinac su protestom kod vlasti NDH pokušali zaustaviti tu deportaciju. Vlasti NDH nisu htjele odbiti suradnju koju je Treći Reich tražio od njih, ali su ipak - odstupajući od njemačkih zahtjeva - naredile da se židovski konvertiti na kršćanstvo i Židovi koji su u braku s kršćanima izuzmu od deportiranja. Opat Marcone je tih dana uspio od opasnosti od slanja u logor spasiti manju grupu židovske djece - među njima djece glavnog zagrebačkog rabina Miroslava Šaloma Freibergera - koje je preko Mađarske i Rumunjske uputio u Italiju. [3]
Nisu uspjela ni nastojanja Marconea i Stepinca da se dopusti hrvatskim židovima da preko Turske emigriraju u Palestinu. I dalje su, međutim, bila dosta uspješna zalaganja Marconea i Stepinca za židovske konvertite na katoličanstvo.[4]
Britansko - židovski povjesničar i istraživač holokausta Martin Gilbert procjenjuje da je zahvaljujući zauzimanjima opata Marconea, oko tisuću hrvatskih Židova preživjelo II. svjetski rat.[5]
Izvori
- ↑ "Holy See’s apostolic visitor intervened on behalf of Croatian Jews in WWII" (engl.). Catholic Culture. 10. kolovoza 2011.. https://www.catholicculture.org/news/headlines/index.cfm?storyid=11330 Pristupljeno 20. travnja 2021.
- ↑ Pio XI. (14. ožujka 1937.). "MIT BRENNENDER SORGE, službeni talijanski prijevod". službene stranice Svete Stolice. http://www.vatican.va/content/pius-xi/it/encyclicals/documents/hf_p-xi_enc_14031937_mit-brennender-sorge.html Pristupljeno 20. travnja 2021.
- ↑ Giovanni Preziosi (9. kolovoza 2011.). "The papers of Apostolic Visitor, Giuseppe Ramiro Marcone reveal the Holy See’s commitment to helping Jews persecuted by Nazis" (engl.). Osservatore Romano. https://www.scross.co.za/2012/07/the-pius-xii-debate/ Pristupljeno 20. travnja 2021.
- ↑ Esther Gitman. "A QUESTION OF JUDGEMENT: DR. ALOJZIJE STEPINAC AND THE JEWS" (engl.). Review of Croatian history, Vol. II No. 1, 2006.. https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=24034 Pristupljeno 20. travnja 2021.
- ↑ Martin Gilbert (2010.). "The Righteous: The Unsung Heroes of the Holocaust, str. 236" (engl.). Henry Holt and Company. https://books.google.hr/books?id=1mQBeR9F0isC&pg=PA236&lpg=PA236&dq=giuseppe+marcone+gilbert+holocaust&source=bl&ots=cuCrNPWrEi&sig=ACfU3U1GBu4O6axLoEICtMuOOXVaRG1ljg&hl=hr&sa=X&ved=2ahUKEwjM3JrM84zwAhVnpIsKHR7pA5gQ6AEwEHoECAUQAw#v=onepage&q=giuseppe%20marcone%20gilbert%20holocaust&f=false Pristupljeno 20. travnja 2021.